Kada se 1990. u predgrađu Birminghama otvorio supermarket Aldi na svojim je policama nudio jedva 600 proizvoda. Kečape, salame, praške i mlijeko nepoznatih brendova. Otprilike kao i lokalni kvartovski dućan, samo tri puta jeftinije. Brendovi supermarketa Tesco i Sainsbury's bili su potpuno nezabrinuti konkurencijom. Znali su kako je njihova delikatesna ponuda nešto gdje će svaki Britanac nastaviti kupovati. Aldi, pak, kao da se nije niti trudio. Nisu postavili niti oglase da otvaraju, jednostavno su čekali da ljudi – dođu. U Aldiju ste mogli vidjeti palete i neraspakirane kutije, dok je Tesco radio skulpture od dimljenog lososa. Aldijevi zaposlenici bili su relativno neuslužni i plaćalo se samo kešom, dok ste u Tescu mogli razglabati o svakom proizvodu i platiti kako god želite, piše Express.

Vlasnici Aldija su braća Karl i Theo Albrecht, notorno privatni poduzetnici koji su Njemačku, i svoje tmurne dućane prepune rasprodaja, piše The Guardian, raspolovili točno na pola. Svakome pola tržišta.

Konkurencija je bila sigurna da Aldi u Velikoj Britaniji neće preživjeti. "Aldi je dobrodošao. Mi ćemo živjeti na našem djelu tržišta, a oni na svome", rekao je tada šef Tesca David Malpas. Dugo se zaista činilo da će tako i biti. Kada je 1999. Walmart kupio treći britanski brend, Asdu, Financial Times je zaključio kako je "Aldi loše primljen u Britaniji". Nedugo nakon došao je i Lidl, a dovoljno je vidjeti što je Lidl, rival i imitator Aldija, učinio hrvatskom tržištu da možete zamisliti nastavak priče, piše Express. Tesco i Sainsbury's su se uljuljkali u svoju sigurnost, uvjereni kako nitko neće ići u ružan dućan s brdom popusta i polako počeli gubiti dio kolača.

Dvije trećine kućanstava posjećuju Aldi ili Lidl barem jednom svakih 12 tjedana. U Hrvatskoj je statistika vjerojatno i veća. Naime, teško da ćete u neko doba dana naletiti, a da nema gužve i još jedna stvar se dogodila nakon dolaska Lidla na hrvatsko tržište – više akcija u svim supermarketima. Bilo ih je naravno i prije, ali od dolaska Lidla broj proizvoda koji su na sniženjima ili akciji puno je veći i trend je to kojeg su prihvatili, uvjetno nazvano, skuplji supermarketi. Puno više proizvoda svaki tjedan stavljanju na sniženje nego što je to bilo slučaj ranijih godina. Osim toga, dolazak jeftinijih brendova istisnuo je s tržišta i nešto skuplje, pa je tako s hrvatskog tržišta nestala Billa, koju je preuzeo Spar.

Aldi i Lidl su, slažu se i sociolozi (a to vrijedi i za britansko i za hrvatsko društvo) promijenili način na koji kupujemo, gdje kupujemo, zašto, kako i kada. Danas Aldi (kako gdje) ima bolju ponudu, iako su, baš kao i kod Lidla, nevjerojatna kombinacija svačega i ničega, ali dolaze im kupci koji bi prije 10-15 godina s visoka gledali na taj tip dućana. Aldi sada drži 2.000 artikala dok neki "finiji" supermarketi drže do 25.000.