Ako je salsa danas globalni plesni stil, za to je dijelom zaslužna i “Naša latinska stvar”. Film je objavljen prije 40 godina, a radi se o dokumentarnom prikazu koncerta glazbenog ansambla Fania AllStars u klubu Cheetah na 52. ulici na Manhattanu 26. kolovoza 1971. godine te lavini događaja koji je izazvao.U povijesti salse i Fania Recordsa, “Naša latinska stvar” (Nuestra Cosa Latina) i koncert u klubu Cheetah temeljni su događaj.

Sljedećim je koncertom Fania AllStars održala pred 45.000 gledatelja na stadionu Yankee 1973. godine i upoznala englesku govornu zajednicu s potencijalom latinske glazbe, no izvedbom u klubu Cheetah taj je glazbeni ansambl dosegao sam vrhunac. “Bio je to čaroban nastup, nezaboravna noć”, kaže pijanist i vođa sastava te jedan od producenata filma Larry Harlow.“Svi smo bili zagrijani, a s obzirom na to da se dijelom radilo o improvizacijama, svatko je dobio priliku pokazati što zna. Nije bilo nadmetanja ega, a publika nije mogla vjerovati da takve glazbene junake odjednom vidi na pozornici. Tako dobro više nikad nismo svirali.”Zbog sjajnog glazbenog stroja koji frca na sve strane – desetak pjevača koji se nadmeću, odvažnog udjela puhaće sekcije, udaraljkaša predvođenih Rayom Barrettom na kongama i Orestesom Vilató na timbalima – “Naša latinska stvar” svim je ljubiteljima salse postala mjerilo kvalitete. Loše kopije VHS snimki već godinama kruže YouTubeom, no dosad zbog složenih poslovnih razloga nije postojao službeni DVD. Film im je, kaže Harlow, “otvorio vrata u Južnoj Americi, Europi i Japanu. Dotad smo svirali po sirotinjskim naseljima, a odonda smo počeli nastupati na nogometnim stadionima diljem svijeta.Sve se promijenilo.” “Našu latinsku stvar” režirao je Leon Gast i za manje od 100.000 dolara snimio ga na 16milimetarskoj vrpci. Gast je 1996. godine osvojio nagradu Oscar za film “Kraljevi ringa”, no “Našu latinsku stvar” posebno voli. “Sve smo jako brzo snimili, u tri ili četiri dana, i moram priznati da sam zbog kretanja po pozornici s kamerom tek kasnije u montaži shvatio koliko je taj nastup bio izvanredan”, kaže Gast. Neke pjesme izvedene u filmu prenose tek probuđenu političku svijest.Gast se osobito rado sjeća “Lamento de un Guajiro”, kubanske narodne pjesme o umornom seljaku koji se vraća s polja, koji Harlowov sastav uz pratnju flautista Johnnyja Pacheca izvodi na ulicama Lower East Sidea dok kamera prati kuće i lica doseljenika iz karipskih zemalja koji su tada ondje živjeli.

Remasterirano izdanje filma visoke razlučivosti popraćeno CD-om s pjesmama u filmu najnoviji je pokušaj Fanije da zaradi na golemom području koje ta izdavačka kuća pokriva. U nju spadaju snimke koju su izvorno izdale kuće Tico, Alegre, Inca i druge diskografske kuće koje je Fania kupila, a obuhvaća preko 3000 albuma. Nekoliko Fanijinih pjesama obradile su popularne zvijezde, kao što su Christina Aguilera i Shakira, te time Faniju približile mlađoj publici. Fania Records 1964. godine osnovao je Jerry Masucci, pravnik talijanskoameričkog porijekla, zajedno s Johnnyjem Pachecom, trubačem i aranžerom rodom iz Dominikanske Republike. Kad je Masucci umro u Buenos Airesu 1997. godine, u grob je ponio tajnu o mnogim Fanijinim master snimkama.No s vremenom, “kad smo pregledavali dokumentaciju, netko je naišao na račun za najam skladišta u dolini rijeke Hudson, gdje smo na kraju i našli snimke”, prisjeća se Michael Rucker, direktor marketinga u Fania Recordsu. Međutim, iskoristivu verziju “Naše latinske stvari” nisu uspjeli naći, tek isječke i pojedine scene. Na kraju su, kaže Rucker, vlasnici diskografske kuće “na eBayu pronašli verziju filma za kina”. Nakon što su obradili film u visokoj razlučivosti, nastavlja Rucker, “odlučili smo otići korak dalje te odvojiti zvuk i sliku te obradili zvuk, koji je sada puno bogatiji. Ima još pojedinih mjesta gdje traka puca, no rezultat je sjajan”.

Larry Rohter