Kad su prve naftne bušotine uz obalu Louisiane započele s radom 1940ih, stanovnici Floride sa svojim odmorištima i snježno bijelim plažama rekli su, Ne, hvala; mi ćemo se držati turizma.

Sada, kako šireća mrlja nafte iz bušotine British Petroleuma dosiže i sjeverozapadnu obalu znanu kao Panhandle (u prijevodu, ručka tavice), a morskim strujama dođe i do obnovljenih koraljnih grebena i ribarskih područja na obje floridske obale, Država sunca mogla bi u jednoj stvari početi nalikovati muzeju: Gledaj, ali ne diraj.A sve to zato što su druge države odlučile ovisiti o nafti i plinu, kažu ljutiti stanovnici Floride: sve to zato što u vodi nema granica, samo struje koje mogu prenijeti katastrofu preko stotina kilometara. “Ne možemo učiniti ništa”, kaže Mike McLaughlin (42) rastežući kožu morskog psa na doku ovdje na Keysu. “Samo sjedimo i čekamo da sve to nestane”.Naravno, mnogi stanovnici Floride kažu da im srce puca zbog onoga što se događa Louisiani, a najzajedljivije kritike čuvaju za BP i vladine regulatore.Međutim, kako nafta šiklja iz izljeva uz obalu Louisiane, Florida postaje sve bjesnija na svoje susjede ljubitelje nafte. Guverner Floride Charlie Crist u intervjuu koji je dao u lipnju kazao je da “postoji određena razina frustracije” činjenicom da Florida ima tek neznatnu financijsku korist od obalnih bušotina, premda dijeli ekološke rizike.Jaz između ovih dvaju država ekonomski je kao i kulturalni. Prema podacima državne udruge za naftu i plin, ta dva energenta pridonose gospodarstvu Louisiane sa 65 milijardi dolara godišnje, dok prihodi od turizma u Floridi iznose oko 60 milijardi godišnje. Sean Snaith, ekonomist na Sveučilištu Središnje Floride, dovršio je studiju koja pokazuje da bi obala floridskog zaljeva ove godine mogla izgubiti 195.000 radnih mjesta i 11 milijardi dolara ako se zbog izljeva prepolovi turistički odaziv. S naftnim bušotinama, kao i s Wall Streetom, “doći će do ozbiljnog promišljanja o tome tko ima koristi, a tko snosi trošak”, rekao je Snaith. Florida može izgubiti mnogo toga osim turizma i ribarstva.

Obala ove države koja se proteže preko 13.576 kilometara gusto je naseljena i na njoj se nalazi mnoštvo kuća i stambenih zgrada. Budući da je u mnogim područjima vrijednost nekretnina već pala za trećinu, a stopa nezaposlenosti kreće se oko 12 posto, gospodarstvo ove države moglo bi zbog izljeva u sljedećih desetak godina pasti na niske grane. Ranjiv je i treći na svijetu po veličini sustav koraljnih grebena, koji leži na vjerojatnom putu morske struje koja je već dovela malene naftne mrlje na područje oko vrha Floride. Stanovnici su zabrinuti ne samo da će izgubiti način zarade za život, već i način življenja. S time se slažu i oni koji stanuju na brodovima poput Paula Petersona (57). On se godinama bori protiv limfoma četvrtog stadija. “Teška je to borba”, kaže on. “A ovo je mjesto tako lijepo, kao da je grijeh”.Kapetani čarter brodova i instruktori ronjenja također su u teškom položaju. Prethodnih su godina do ovog razdoblja već imali rezervacije za veći dio ljeta. No, Skip Braden (67), kaže da u 40 godina koliko radi nije svjedočio ovako lošem stanju. Ono što uistinu zabrinjava većinu ribara i ekologa su dugoročne posljedice ako nafta dosegne drugu obalu Floride.“U pitanju su milijarde nerođenih riba, jastoga i rakova”, kaže Douglas N. Rader, glavni oceanski znanstvenik u lobističkoj skupini Fond za obranu okoliša. Gary Sand, pripadnik treće generacije ribara u obitelji, uzeo je pauzu od izrađivanja zamki za jastoge kako bi pojasnio što to točno znači. Uperio je prstom prema sinovima kolege ribara. “Ja imam 68 godina, ali ovi dečki imaju 30 godina. Ako se to ne vrati ovim dečkima, što će se dogoditi?”

Damien Cave; DuWayne Escobedo pridonio izvještaju iz Pensacole, a Gary Fineout iz Tallahasseeja