EN DE

Napadi na Sjevernu Koreju lepršaju zrakom

Autor: The New York Times
08. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Imjingak je bio mjesto na kojem se odvijala jedna od najvećih bitaka u Korejskom ratu, a danas je postao omiljeno početno mjesto za južnokorejske aktiviste koji odande šalju propagandne balone na sjever.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kampanja s balonima toliko je razbjesnila Sjevernu Koreju da je njena vojska prošlog mjeseca zaprijetila kako će “bez milosti” početi granatirati Imjingak i druge pogranične gradove ukoliko se takve aktivnosti nastave.Neki aktivisti su politički provokatori, drugi su preobraćenici na kršćanstvo, ali uglavnom su to prebjezi iz Sjeverne Koreje. Kažu da će, ukoliko vjetar bude povoljan, u nadolazećim tjednima odaslati milijune letaka.“Sjeverna Koreja tvrdi kako će bombardirati nas koji šaljemo balone, pa takva alergijska reakcija jasno pokazuje koliko je učinkovito to što radimo”, izjavio je Park Sanghak (43), sin bivšeg sjevernokorejskog špijuna koji je s obitelji prebjegao ovamo 1999. godine. Park je danas predsjednik Boraca za slobodnu Sjevernu Koreju, aktivističke udruge iz Seula koja najagresivnije provodi kampanju slanja balona na jugu zemlje. Park i ostali aktivisti imaju političke protivnike, a uglavnom su to organizacije koje pokušavaju vratiti Južnu Koreju na put takozvane “sunčane politike”, koja naklono gleda na pomirbeni pristup Sjevernoj Koreji. Neke od tih skupina povremeno pokušavaju sabotirati slanje balona. Policijski službenik koji je čuvao Parka prije posljednjeg slanja balona rekao nam je: “Često dobivamo prijetnje koje se odnose na njega.”

Imjingak je bio mjesto na kojem se odvijala jedna od najvećih bitaka u Korejskom ratu, a danas je postao omiljeno početno mjesto za južnokorejske aktiviste koji odande šalju propagandne balone na sjever.

Kampanja s balonima toliko je razbjesnila Sjevernu Koreju da je njena vojska prošlog mjeseca zaprijetila kako će “bez milosti” početi granatirati Imjingak i druge pogranične gradove ukoliko se takve aktivnosti nastave.Neki aktivisti su politički provokatori, drugi su preobraćenici na kršćanstvo, ali uglavnom su to prebjezi iz Sjeverne Koreje. Kažu da će, ukoliko vjetar bude povoljan, u nadolazećim tjednima odaslati milijune letaka.“Sjeverna Koreja tvrdi kako će bombardirati nas koji šaljemo balone, pa takva alergijska reakcija jasno pokazuje koliko je učinkovito to što radimo”, izjavio je Park Sanghak (43), sin bivšeg sjevernokorejskog špijuna koji je s obitelji prebjegao ovamo 1999. godine. Park je danas predsjednik Boraca za slobodnu Sjevernu Koreju, aktivističke udruge iz Seula koja najagresivnije provodi kampanju slanja balona na jugu zemlje. Park i ostali aktivisti imaju političke protivnike, a uglavnom su to organizacije koje pokušavaju vratiti Južnu Koreju na put takozvane “sunčane politike”, koja naklono gleda na pomirbeni pristup Sjevernoj Koreji. Neke od tih skupina povremeno pokušavaju sabotirati slanje balona. Policijski službenik koji je čuvao Parka prije posljednjeg slanja balona rekao nam je: “Često dobivamo prijetnje koje se odnose na njega.”

Tijekom većeg dijela posljednjih desetak godina, južnokorejska vlada pokušavala je zaustaviti odašiljanje balona. Međutim, to se potpuno promijenilo u proljeće prošle godine nakon potonuća južnokorejskog ratnog broda Cheonana i pogibije 46 mornara. Jug je za potonuće okrivio sjevernokorejski napad torpedima, dok Sjeverna Koreja poriče upletenost u navedeni događaj.“Ranije smo pokušavali uvjeriti aktiviste da ne poduzimaju ništa jer se to loše odražava na međukorejske odnose”, izjavio je viši dužnosnik pri Ministarstvu ujedinjenja. “No nakon Cheonana, naš stav se promijenio”, dodao je. “Sada ih više ne sprečavamo.”Park je svoju tehniku izbrusio uz Lee Minboka, kršćanina evangelista i ostale vodeće ljude kampanje s balonima. Otpočeli su 2003. godine, kad bi nekoliko rukom ispisanih letaka privezali za dječji balon kupljen u trgovini igračaka. Nekoć odani suradnici, ti su muškarci danas ljuti protivnici.“Zamisao je moja”, izjavljuje Lee, koji je u Sjevernoj Koreji radio kao agronom. Priča kako je odande pobjegao 1995. godine nakon što njegovi nadređeni nisu dobro primili prijedloge gospodarskih reformi. Njegove aktivnosti financiraju se putem donacija crkava i konzervativnih kršćana. Kaže kako godišnje odašilje preko 1500 balona te da njegovi baloni čine 90 posto ukupne količine balona koji se šalju na sjever, dosad njih oko 250 milijuna.Lee, koji za odašiljanje koristi razne tajne lokacije diljem granice, ismijava Parkova slanja balona iz Imjingaka i naziva ih priredbama za javnost. Tvrdi da se Parkovi baloni vrlo često vrate natrag u Južnu Koreju. Park ne ostaje dužan te naziva Leeja “kršćanskim fanatikom” kojeg su prije nekoliko godina izbacili iz sekularističke skupine istomišljenika jer je na letcima želio naglasiti vjerska pitanja.

Lee s vremena na vrijeme balonima šalje i malene radio uređaje, aspirin, olovke i tablete za probleme s probavom. No nikad ne šalje Bibliju, što objašnjava kaznama koje bi Sjevernokorejci pretrpjeli da im je netko pronađe.Parkove poruke često su prepune osobnih napada na sjevernokorejskog vođu Kima Jonga II. kao i njegov plan, prema kojemu će njegov najmlađi sin naslijediti vlast nad zemljom. Rap spot presnimljen na DVD sadrži kratke animirane filmiće u kojima je Kim ismijan i prikazan kao transvestit koji nosi cipele na visoku potpeticu i kojemu pregoleme grudi ispadaju iz grudnjaka, pretili Elvis u disko fazi, odnosno bijelom kombinezonu te pijanica crvenog nosa sa šiltericom New York Yankeesa. Još jedna poruka koja ismijava Kimove modne odabire završava rečenicom: “Čak i naše jakne su jadne!” Lokalni stanovnici, čak i ako se slažu s Parkovim stavovima, ne vole ga vidjeti da dolazi. Ne žele se naći na nišanu sjevernokorejskih haubica. Također, nasilje prisutno prilikom slanja balona odvraća turiste. Lee Namsoon (78), koja nije u nikakvom krvnom srodstvu s Lee Minbokom, jedna je od onih koji ne podržavaju slanje balona jer to smatraju preprekom pomirenju sa Sjevernom Korejom.“Ti ljudi s balonima nemaju pravo to činiti”, rekla je. “To je djetinjasto i blesavo.”“Ponašaju se poput dječaka”, dodaje. “Kao da su dječaci koji se igraju šibicama.”

Mark McDonald; Suhyun Lee doprinijeo izvještaju iz Seula i Imjingaka u Južnoj Koreji

Autor: The New York Times
08. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close