Vijest da su američke snage pronašle i ubile Osamu bin Ladena donijela je nama, ali i svim Amerikancima, golemo olakšanje. No, osjetili smo i veliku tugu.

Od napada 11. rujna 2001. godine prošlo je gotovo deset godina, a užasnutost i dalje ne jenjava, kao ni spoznaja koliko su se naši životi od tog dana promijenili. Iako danas nešto lakše dišemo, ne smijemo zaboraviti da borba protiv ekstremizma nije ni približno gotova. Moguće je da će Al-Qaida uzvratiti ili da će druge terorističke organizacije pokušati preuzeti prevlast. Izvješća o otkrivanju Bin Ladenova skrovišta te akciji koja se temeljila na godinama obavještajnog rada i pomnog planiranja podsjećaju nas na to koliko je taj pothvat zahtjevan i koliko su oprez i upornost bitni.Vodstvo je od iznimne važnosti, a predsjednik Obama pokazao je da je snažan i odmjeren vođa. U njegovoj izjavi objavljenoj 1. svibnja, u kojoj je izrekao da je “pravda konačno zadovoljena”, nije bilo niti trunka slavodobitnog prizvuka. Svečano je obećao da će Sjedinjene Američke Države “i dalje s oprezom postupati u domaćoj i inozemnoj politici”, čime nas je podsjetio da opasnost i dalje postoji. Svojom tvrdnjom da SAD “nije niti će ikad stupiti u rat s islamom” poslao je važnu poruku muslimanskoj zajednici, gdje jača želja za demokracijom, ali stara mržnja i vođe koji je iskorištavaju i dalje imaju velik utjecaj. Obama je s pravom izjavio da će SAD “bespoštedno braniti svoje građane, prijatelje i saveznike”, no da će i dalje “slijediti vrijednosti koje nas čine takvima kakvi jesmo”. Teško je održati tu ravnotežu, a ova vladajuća administracija nekoliko je puta zastranila, no ipak ne toliko štetno kao Bushova.

Znakovito je to što je prvi glas o Bin Ladenovu skloništu navodno potekao od zatvorenika u Guantánamu. Nema dokaza da je ovako vrijedan obavještajni rad utemeljen na mučenju i zlostavljanju, već sve upućuje na suprotno. Nekoliko nas je detalja u prvom izvješću zapanjilo. Predsjednik je hrabro odlučio da se Osamin kompleks napadne diverzantski, a ne iz zraka.Očito se svi u Bijeloj kući živo sjećaju Carterove neuspjele misije za oslobođenje talaca. U obraćanju naciji 1. svibnja Obama je donekle pohvalio Pakistan za nejasan oblik suradnje, no činjenice se ne mogu prikriti: najtraženiji bjegunac na svijetu živio je u kompleksu vrijednom milijun dolara tek sat vožnje udaljen od glavnog grada Islamabada, u neposrednoj blizini vojne akademije i velike vojne baze. Državna je tajnica Hillary Rodham Clinton 2. svibnja očito morala odraditi diplomatski dio pa je govorila o tome kako je SAD i dalje odan partnerstvu s Pakistanom. Možemo se samo nadati da su Hillary i Obama iza kamera znatno oštriji s pakistanskim dužnosnicima te da ozbiljno razmišljaju o održanju tog odnosa. Nakon ovoga što se dogodilo, kako itko može ostati hladnokrvan dok pakistanski dužnosnici tvrde da ne znaju gdje se skriva Muhammad Omar, talibanski vjerski vođa, i deseci drugih ekstremističkih vođa? Obama je rat u Afganistanu, kojemu je cilj bio iskorijeniti Al-Qaidu i povezane talibanske skupine, u govoru tek jednom spomenuo.

Otkako je predsjednik George W. Bush krenuo na Irak, stvari su se počele kretati nizbrdo. No, Obamina politika pokazala je određeni napredak. Talibani su potisnuti iz okolice Kandahara, no američke snage nisu ni blizu pobjedi. Afganistanci su zgroženi korumpiranošću i nesposobnošću Karzaijeve vlade. Bin Ladenovu bi smrt talibani trebali shvatiti kao znak da SAD ne posustaje. Obamina bi administracija, pak, tu poruku trebala iskoristiti i ozbiljno razmotriti mogućnost političkog dogovora s talibanima, koji žene i djevojčice u Afganistanu neće gurnuti u srednji vijek i državu ponovno otvoriti Al-Qaidi. Usto, važno bi bilo čitavo desetljeće borbe američkih snaga privesti kraju. Bin Ladenova smrt izniman je trenutak za sve Amerikance i one koji su izgubili bližnje u groznim i besmislenim terorističkim napadima. Koliko god te rane još bile žive, iznenadilo nas je koliko je spomen o Bin Ladenovoj pogibiji prošla gotovo nezapaženo na ulicama Tunisa, Egipta, Bahreina i Siriji, gdje se ljudi bore za slobodu. Obama bi ovaj trenutak trebao iskoristiti da izrazi potporu SAD-a svim žiteljima muslimanskog svijeta koji žele mirne i demokratske promjene. Njihova će pobjeda označiti istinski poraz Bin Ladena.