Zavist se doima kao najbeskorisniji od smrtnih grijeha. Mučno je to iskustvo koje se sramimo priznati, lišeno trenutačnog zadovoljstva ili dugoročnih koristi. Evolucijskom psihologu zavođenje supruge bližnjega ili krađa njegovih dobara možda ima smisla, no u čemu je poanta ako samo žudimo za nečim?

Određeni eksperimenti provedeni na sveučilištu Texas Christian u Fort Worthu i Teksaškom sveučilištu u Austinu otkrivaju nam prednosti žudnje za osobama ili stvarima. Zavist se razlikuje od ljubomore. Zavist je čežnja za nečim što nemamo, dok ljubomoru potiče gubitak, odnosno kad netko drugi dobije ili uzme nešto naše. Ako žudite za ženom poput Angeline Jolie, zavidite Bradu Pittu, a ako ste uzrujani jer vam je on oteo suprugu, onda ste ljubomorni na njega.U jednom eksperimentu, studenti su zamoljeni da opišu prigodu u kojoj su bili zavidni prijatelju. Zatim su, zajedno s pripadnicima kontrolne skupine od kojih nije zatraženo da se prisjete slične prigode, pročitali intervjue s ljudima koji su se navodno upisali na njihov fakultet. U ta dva izmišljena dijaloga, ispitanici su odgovarali na pitanja o studiju i svojim ciljevima, no nisu izrekli ništa što bi moglo pobuditi zavist. U usporedbi s kontrolnom skupinom, studenti su dulje proučavali intervjue i bolje su se sjećali detalja o te dvije osobe. Čim su pobudili sjećanje na rivale iz prošlosti, pomnije su obratili pozornost na svoje trenutne kolege, iako im oni ni na kakav način nisu predstavljali prijetnju. Ukoliko osjećaj zavisti iz prošlosti razbistruje um, kakvi su onda učinci trenutnog osjećaja zavisti? Znanstvenice Sarah E. Hill i Danielle J. DelPriore sa sveučilišta Texas Christian s kolegom Phillipom W. Vaughanom s Teksaškog sveučilišta izvršili su eksperiment tijekom kojega su studentima pokazali šest lažnih novinskih intervjua i fotografija njihovih navodnih kolega. Ženama su prikazane fotografije drugih mladih žena, a mladićima fotografije drugih mladića. Na tim fotografijama neki su fiktivni studenti bili privlačni, a neki nisu. Jedan je spomenuo da vozi novi BMW, dok je drugi izjavio da vozi staru krntiju. Jednom je otac bio član nadzornog odbora sveučilišta, drugi je živio od stipendije. Dok su pravi studenti pregledavali profile fiktivnih, znanstvenici su ih ispitivali što osjećaju i mjerili koliko dugo proučavaju pojedine profile. Naravno, više su vremena proveli u proučavanju onih osoba kojima su bili zavidni, odnosno privlačnih osoba s BMW-ima i bogatim roditeljima. Nakon testiranja, bolje su se sjećali imena i pojedinosti vezanih uz osobe prema kojima su osjećali najviši stupanj zavisti.Dobiveni rezultati pokazuju da zavist može “izazvati funkcionalno koordiniranu kaskadu kognitivnih procesa”, napisali su spomenuti znanstvenici u članku objavljenom u listopadskom izdanju časopisa The Journal of Personality and Social Psychology.

Također se pokazalo izglednijim da će žene biti zavidne fizički privlačnoj kolegici, dok je kod muškaraca to rjeđe, što je dosljedno s teorijama evolucijskih psihologa o tome da je ljepota ženama važnija zbog reprodukcijskog uspjeha. Bogatstvo bi u pogledu reprodukcijskog uspjeha trebalo biti važnije muškarcima, no u navedenom eksperimentu nije bilo rodnog jaza u vezi novca. To bi moglo značiti da se rodni jaz vezan uz novac sužava s obzirom da sve više žena radi. Znanstvenici tvrde kako navedeni rezultat možda dokazuje da je novac zbog svoje “zamjenjive naravi” jednakovrijedan za reprodukcijski uspjeh oba spola. “Konačno, s evolucijskog gledišta, ili bilo kojeg gledišta, muškarci ne bi posvećivali toliko vremena gomilanju sredstava da ženama ta sredstva nisu tako privlačna”, rekla je Hill. Ovi novi dokazi su važni jer jasno dokazuju da su sjećanje i pozornost povezani sa zavišću, rekao je Richard H. Smith, psiholog pri Sveučilištu u Kentuckyju i urednik zbirke istraživanja pod nazivom “Zavist”. Teksaška studija potvrđuje staro stajalište o ovom poroku.“Tradicionalno se zavist povezuje s očima”, objasnio je, primijetivši da riječ zavist korijene ima u latinskoj riječi “invidere”, što znači zlobno gledati, zlokobno promatrati. Baš kao što je zavidno uspoređivanje loše, tako neki psiholozi smatraju zavist inherentno zloćudnom. Međutim, drugi, poput nizozemskog psihologa Nielsa Van de Vena, zavist definiraju na dva načina. Tu je “dobroćudna zavist”, kada obraćamo pozornost na ljude koji su bolji od nas kako bi ih oponašali i podigli vlastiti status i ugled, te “zloćudna zavist”, kada obraćamo pozornost na ljude koji su bolji od nas kako bi im pronašli mane i slabosti kojima ćemo ih spustiti na naš nivo. Zavist zahtijeva mentalni napor. U jednom eksperimentu, nakon što su promatrali bogatog i privlačnog kolegu, studenti su zamoljeni da pokušaju riješiti nekoliko zagonetki. U usporedbi s kontrolnom skupinom, brže su odustajali. Izgleda da su postali žrtve “zamora ega”, stanja mentalnog umora koje je po prvi put zabilježeno kod osoba čija je energija pala nakon što su izvršili određeni čin samokontrole.Zavist možda pooštrava vid i popravlja pamćenje, ali njezine koristi imaju i svoju cijenu. Žudnja za dobrima tvojega bližnjega zahtijeva naporan rad.

John Tierney