U proteklih godinu dana otkako je eksplodirao izvor nafte ispod bušotine Deepwater Horizon, a sirova se nafta počela nezaustavljivo izlijevati u Meksički zaljev, znanstvenici su užurbano radili na procjeni ekološkog učinka u najvećem slučaju izlijevanja nafte u američkoj povijesti. Ono što su dosad otkrili jest nov pogled na složen ekosustav zaljeva te njegove slabosti i jake točke u trenucima ekoloških katastrofa. Od 20. travnja prošle godine u more uz obalu Louisiane isteklo je otprilike 4,9 milijuna barela nafte te 6,8 milijuna litara sredstva za raspršivanje nafte. Zaljevske su vode već i same razgradile dio nafte i metana, no deseci kilometara močvarnog tla još uvijek su crni od teškog zagađenja naftom, ekipe za sanaciju zaljeva još uklanjaju kuglice katrana koje svako malo isplivaju na plažama, a tragovi sredstava za raspršivanje i dalje plutaju morskim strujama. “Teško je tu pojmiti cijelu sliku”, kaže Christopher Reddy, znanstvenik s Oceanografskog instituta Woods Hole u Massachussettsu koji se bavi proučavanjem dugoročnih posljedica izlijevanja nafte. “Stotine znanstvenika danonoćno radi na tome da otkriju tek djelić te goleme slagalice, ali zahvaćeno je čitavo područje i nije nam lako”. Reakcija regionalnog ekosustava godinama će zaokupljati pažnju znanstvenika i pomoći im da spoznaju učinke ekoloških katastrofa.

Vojska u napornoj potrazi
Vlada Sjedinjenih Američkih Država odgovorna je za procjenu štete učinjene okolišu te određivanje visine odštete koju će odgovorne tvrtke morati platiti. Potkraj siječnja ove godine znanstvenici su već imali 35.000 fotografija, prehodali preko 6435 kilometara obalnog područja te prikupili više od 40.000 uzoraka vode, taloga i tkiva. Također nastoje procijeniti koliko je životinja uginulo. Jedna od metoda jest bacanje strvina ptica na pučinu te mjerenje koliko će njih potonuti, a koliko će isplivati na obalu. Brojke koje time dobiju te usporedbom s brojem ptica koje su pronađene i pobrojane moći će izračunati koliko je ptica zapravo uginulo. Bit će potrebno još neko vrijeme da neke nove posljedice izađu na vidjelo. Tako je, naprimjer, tek tri godine nakon izlijevanja tankera Exxon Valdez u aljaškim vodama naglo opao izlov sleđa. Tijekom katastrofe na bušotini Deepwater Horizon savezna Služba za ribarstvo i divljač preselila je na istočnu obalu Floride otprilike 28.000 jaja iz gnijezda kornjača koja su bila na ugroženim plažama. Međutim, kornjače koje su se tada izlegle za dvadeset će se godina vratiti kako bi položile jaja i tek ćemo tada saznati koliko je akcija spašavanja bila uspješna. Rezultati brojnih studija proći će strogu procjenu prije nego što se javno obznane, a znanstvenici neka otkrića neće niti moći objaviti zbog sudskih procesa koji će još dugo trajati. “Naša je odgovornost da ovaj proces završi odgovarajućim odštetama za golemu štetu koja je počinjena”, kaže Bob Haddad iz Državne uprave za oceanografska i atmosferska kretanja koja rukovodi procesom procjene štete.

Nafta i voda se miješaju
No, ima i dobrih vijesti. Terry Hazen, voditelj Odjela za ekologiju pri Državnom laboratoriju Lawrence Berkeley, lani je u blizini izvora nafte netom nakon nesreće uzeo 170 uzoraka kako bi utvrdio što se dogodilo s podzemnim izvorom nafte, “no nije bilo nikakvih tragova nafte”. Naime, rezultati testiranja uzoraka pokazali su da je morska voda razrijedila tragove nafte te da su dobar dio nafte neutralizirale bakterije. Usto, prilikom izlijevanja nafte oslobođeno je otprilike 200.000 metričkih tona metana pa je u lipnju 2010. godine u zaljevskim vodama razina metana bila 100.000 puta viša od dopuštene. Međutim, najesen su znanstvenici na temelju 207 uzoraka prikupljenih u blizini izvora ustanovili da se razina metana vratila u normalne okvire zbog djelovanja bakterija. No, ima i skeptika. Samantha Joye, profesorica oceanografije sa Sveučilišta u Georgiji, tvrdi da je njezin tim u istom tom razdoblju izmjerio povišenu razinu metana. Osim toga, dr. Joye kaže da je njezin tim u različitim razdobljima uzimao uzorke taloga s morskog dna na području od 90 četvornih kilometara te svaki put potvrdio da je morsko dno Meksičkog zaljeva prekriveno slojem mrtvih bakterija. Na svakoj su lokaciji također otkrili uginule beskralješnjake koji žive na morskom dnu – crve, morske zvijezde pa čak i koralje. “To su temeljne vrste ekosustava”, dodaje dr. Joye, “i ne znamo kako će se sustav razvijati bez njih”.

Raspršivanje nafte
U zaljevske vode uliveno je otprilike 6,8 milijuna litara sredstva za raspršivanje nafte kako bi se nafta što brže razgradila. Takav pristup nije naišao na odobrenje svih, naročito onih koji smatraju da je ulijevanje tih sredstava zapravo dalekosežan i nekontroliran pokus. Iscrpnim testiranjem najčešće upotrebljavanog sredstva za raspršivanje, Corexita 9500, utvrđeno je da nije nimalo štetniji od drugih osam vrsta sredstava za raspršivanje nafte. No, kemičarka Elizabeth Kujawinski s instituta Woods Hole otkrila je da se sredstva za raspršivanje razvodnjavanjem ne razgrađuju, već se zadržavaju u zaljevskim vodama, ali radi se o količinama koje se prema vladinoj regulativi ne smatraju opasnima. “Ne možemo znati kako to utječe na nepokretne morske organizme koji žive na većim dubinama kao što su koralji”, kaže.

Iznenadna i spora smrt
Ukupan broj uginulih životinja bio je katastrofalan. Svaki je novi uginuli pelikan i kit značio da postoji još golem broj životinja koje nisu mogli odmah pronaći. Nakon nesreće tankera Exxon Valdez pronađeno je 30.000 uginulih ptica, no na kraju je procijenjeno da se radilo čak o 250.000. Biolozi sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji naveli su da bi među pripadnicima roda kitova umnožak smrtnosti mogao iznositi oko 50, što znači da se prema 115 mrtvih kitova i dupina može pretpostaviti da se zapravo radi o 5000 mrtvih životinja tog roda. Međutim, ima i onih koji nisu tako loše prošli kao što se isprva činilo. Jim Franks, profesor ribarstva sa Sveučilišta u Mississippiju, pratio je jajašca plavoperajne tune te ustanovio da nisu u potpunosti uništena. Znatnu su štetu pretrpjele i morske biljke, naročito močvarni predjeli južno od New Orleansa koji su i danas prekriveni debelim slojem nafte, a teško je procijeniti kolika je razina zagađenja u tamošnjim talozima. Do kraja 2010. godine pronađena su sva močvarna područja zagađena naftom, a postoji velika mogućnost da će oni dijelovi koji graniče s otvorenim morem u potpunosti izumrijeti. No, nije to kraj smrti. U veljači je pronađeno 59 dupina koji su se nasukali na obalama Meksičkog zaljeva, a dio je uginuo; čak 36 njih bila je prerano rođena mladunčad. Ta je brojka čak devet puta veća od prosjeka prerano rođene mladunčadi od 2002. do 2009. godine. Međutim, Blair Mase, voditeljica službe za spašavanje nasukanih morskih sisavaca pri Državnoj upravi za oceanografska i atmosferska kretanja, kaže da izlijevanje nafte vjerojatno nije jedini razlog za tu pojavu. Moguće je da se bore s virusom koji se proširio prije izlijevanja.

Leslie Kaufman

Video: Posljedice

Znanstvenici nastoje utvrditi dugoročne ekološke posljedice izlijevanja nafte: nytimes.com/video

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

PRIMOPREDAJA

Dostava kakvu poznajemo ubrzano se mijenja: DHL je već krenuo