Francuska se upušta u velik eksperiment – kako unijeti raznolikost na pretežno bjelačka “grandes écoles” elitna sveučilišta, koja su iznjedrila vodeće ljude u Francuskoj.

Budući da pristup elitnim sveučilištima jamči vrhunske karijere, vlada ih potiče da povise postotak stipendiranih studenata na 30 posto, što je gotovo triput više od dosadašnje prakse najizbirljivijih škola. Međutim, ova nastojanja zabrinjavaju uprave elitnih sveučilišta koje strahuju da će takvi postupci uništiti visoke standarde fakulteta, dok se Francuskom širi bijes zbog toga što se takav stav protivi francuskom idealu meritokracije koji se ne obazire na rasnu, vjersku i etničku pripadnost. Francuska sebe vidi kao državu “republikanskih vrijednosti”, meritokraciju kojom vlada obrazovana elita, potomci iznimno natjecateljski obilježenoga obrazovnog sustava. Predvode je elitna sveučilišta koja obuhvaćaju 220 fakulteta različitih usmjerenja. Na samome vrhu piramide nalazi se šačica slavnih institucija koje primaju samo nekoliko tisuća studenata godišnje, koji se nastoje probiti u ekstremno konkurentskom postupku ocjenjivanja. “U Francuskoj obitelj slavi upis na ‘grande école’ više nego diplomu”, kaže Richard Descoings, dekan naliberalnijeg među njima, Institut d’Études Politiques de Paris, poznatijeg kao Sciences Po. “Jednom kad položite prijamni ispit u dobi od 18 ili 19 godina, pripadate ovom krugu do kraja života.” Rezultat toga je, tvrde kritičari, samoodrživa elita bogatih bijelaca koji svojoj djeci omogućuju razvoj društvenih vještina, financijsku potporu i opću kulturu potrebnu za uspješno polaganje prijamnih ispita (“concours”), kojima se obično pristupa nakon dvogodišnjega intenzivnog pripremnog studija koji je vrlo skup.

Elitna sveučilišta strahuju da će vlada omalovažiti izvrsnost u korist društvenog inženjeringa. Od 2,3 milijuna studenata u Francuskoj njih 15 posto pohađa “grandes écoles” ili pripremne studije. Nakon iznimnog pritiska u veljači je Conférence des Grandes Écoles, vijeće 222 elitna sveučilišta, s vladom potpisalo “Povelju o jednakim mogućnostima”, kojom se fakulteti obvezuju na ostvarenje cilja od 30 posto stipendiranih studenata do 2012. godine jer će u protivnom izgubiti dio vladinih sredstava. Descoings (52) sam je apočeo 2001. godine s programom pripreme siromašnijih studenata za Sciences Po. Prošle je godine primljeno 126 stipendiranih studenata od ukupno 1300. To je još daleko od planiranih 30 posto. Problem nije samo u uskom elitnom krugu, već i samozadovoljstvu elite. “Francuska ima velikih problema s inovacijom”, kaže Descoigns. Oni koji polože ispite “izrazito su pametni i bistri, ali pitanje je: jesu li kreativni? Jesu li spremni na rizik? Mogu li voditi bitku? Te osobine rijetko se kad provjeravaju na ispitima.”

Steven Erlanger; Nadim Audi i Scott Sayare pridonijeli su izvještaju