U Meksiku se zbiva nešto zadivljujuće. Prije nekoliko tjedana, karavana od 14 autobusa, koja je putovala pod vodstvom Javiera Sicilie, pjesnika i osnivača Pokreta za mir s pravdom i dostojanstvom, stigla je ovamo nakon desetodnevnog putovanja zemljom. Svaki njen pokret popratili su državni mediji, a tisuće su ih došle pozdraviti po povratku.

Karavana je organizirana u znak prosvjeda protiv nasilja povezanog s drogom zbog kojega je u mojoj zemlji od 2006. godine zabilježeno 40.000 mrtvih i najamanje 9000 neriješenih slučajeva “nestalih” osoba. Ovo je tek jedna u nizu pojačanih inicijativa podizanja javne svijesti i aktivacije građana, koje se može primijetiti i u jačanju istražiteljskih napora medija, agresivnijoj primjeni antikorupcijskih zakona te osnivanja dobrovoljnih udruga koje se usredotočuju na sve, od ekoloških pitanja do problema siromaštva. No, upravo je Pokret za mir s pravdom i dostojanstvom zadobio najviše pozornosti. U samo pet mjeseci, održali su mirne prosvjedne marševe diljem Meksika, te okupili na desetke tisuća ljudi koji se bez njih vjerojatno nikada ne bi usudili podići glas. Ovaj pokret čine obični građani, ujedinjeni tugom zbog gubitka sinova, braće i očeva u nasilnim ispadima. Javier Sicilia jedan je od tih ljudi. Naime, on je pjesnik koji je prestao pisati nakon ubojstva svog 24godišnjeg sina Juana Francisca u Cuernavaci u noći 27. ožujka. Navodno su ga ubili pripadnici južnopacifičkog kartela. Međutim, on nudi više od emocionalne solidarnosti. Sicilia i njegovi kolege imaju konkretne zamisli o promjenama koje vlada mora izvršiti. Već su održali dva dosad nezamisliva sastanka s predsjednikom Felipeom Calderónom te parlamentarnim zastupnicima.Ovaj je pokretan važan kako zbog svoje simboličke vrijednosti, tako i zato što, povijesno gledajući, društva razorena sukobima mogu poduzeti značajne korake prema miru tek kad obični građani stanu zajedno i suprotstave se nasilju. U suvremenom Meksiku, građani su po tradiciji tihi, a zakonodavci ne zastupaju nikoga.

Višestranačka demokracija konačno je stupila na snagu 2000. godine, ali pravi prosvjedi vratili su se tek sada. Jedan od razloga zašto je Sicilia toliko popularan jest taj što on ne traži moć i vlast, već odgovornost onih na vlasti. U lipnju je ovaj pokret upriličio sastanak rođaka žrtava i predstavnika vlade. Građani koji su prisustvovali tom sastanku bili su unovačeni iz redova srednjeg staleža, ali bilo je i iznimno siromašnih ljudi. Svi su bili bijesni zbog neuspjeha vlade po pitanju provođenja ubojica njihovih voljenih pred lice pravde.Ondje su iznijeli pojedinosti svoje patnje. Svaka je osoba pred sebe na stol stavila fotografiju mrtvog člana obitelji kako bi i oni sudjelovali u dijalogu. Iako je ovaj pokret prožet religijom (Sicilia je ljevičarski katolik), njegovi su prijedlozi itekako ovozemaljski. Traže od predsjednika Calderóna provođenje pomne istrage po pitanju povezanosti političara i kriminalaca. Od Kongresa su zatražili prilagođavanje predloženog Zakona o državnoj sigurnosti, kojega ovaj pokret smatra neadekvatnim u pogledu ljudskih prava. Također su naglasili potrebu moguće legalizacije određenih droga. Predsjednik Calderón ih je saslušao, ali tek treba promijeniti svoja stajališta. Pritisak javnosti obećavajući je znak zrelosti naše demokracije, koji je ključan ukoliko se želimo maknuti onkraj nasilja.

U konačnici, upravo je to ono što se zahtijeva posvuda, od Kolumbije preko istočne Europe do jugoistočne Azije. Španjolska je uspjela ugušiti nasilje baskijskih terorista tek nakon što je mnoštvo na ulicama prosvjedovalo protiv terorizma. Ključna stvar u vezi ovog pokreta, koju Sicilia ne smije izgubiti iz vida, jest da on ne smije biti potpuno protudržavni. Naime, pokret mora popularne zamisli i stavove prilagoditi osnovnim potrebama države, kako bi joj pomogao da ponovno uspostavi monopol i provede nužnu silu. Bande koje muče sjeverni Meksiko neće biti dirnute samo Sicilijevom porukom. Ovaj pjesnik, po naravi gandijanski pacifist, običavao je reći da bi volio licem u lice porazgovarati sa sinovljevim ubojicama.No, jednoga mu je dana izvjesni dužnosnik ispričao kakve je poruke pronašao na mobilnom uređaju vođe bande, koji se hvalio glavama svojih žrtava kao da su u pitanju lovački trofeji. Sicilia je shvatio da sastanak s njim ne bi imao nikakvog smisla. “Oni više nisu ljudi”, rekao mi je. Ovaj književnik, koji je dugo promišljao problem zla u djelima, sada se u svojim potezima mora suočiti s itekako opipljivim zlom.

Enrique Krauze je urednik časopisa Letra Libres. Ovaj članak sa španjolskog je preveo Hank Heifetz