Saks Global Holdings, matična kompanija Saks Fifth Avenuea, podnijela je zahtjev za stečajnu zaštitu, istodobno pregovarajući o zajmu vrijednom milijardu dolara kako bi zadržala vrata svojih trgovina otvorenima.
Uz Saks Fifth Avenue, grupacija upravlja i brendovima Neiman Marcus te Bergdorf Goodman. Do ovakve dramatične odluke došlo je zbog pritiska rastuće konkurencije i golemog duga koji je kompanija preuzela kupnjom svog najvećeg konkurenta u segmentu luksuza – Neimana Marcusa – prije nešto više od godinu dana.
Zabrinutost dobavljača
No, spajanje s Neiman Marcusom dodatno je pogoršalo zaduženost Saksa, upravo u trenutku kada je prodaja luksuzne robe počela slabjeti.
Prema istraživanju konzultantske kuće Bain & Co., objavljenomu studenome 2025., globalna prodaja luksuznih proizvoda trebala bi se smanjiti drugu godinu zaredom u 2026. jer potrošači, zabrinuti zbog globalne gospodarske neizvjesnosti, sve opreznije troše. Krajobraz luksuznih robnih kuća posljednjih je godina izrazito nestabilan. Neiman Marcus je 2020. godine, na vrhuncu pandemije koronavirusa, ušao u stečajnu zaštitu na otprilike četiri mjeseca. Privatni lanac robnih kuća bio je prisiljen zatvoriti trgovine na više mjeseci, kao i konkurenti poput Lord & Taylora.
Zatražio je stečajnu zaštitu u kolovozu iste godine, nakon čega je objavio da zatvara sve fizičke trgovine i nastavlja poslovati isključivo online. Stogodišnji Nordstrom prošle je godine pristao na povlačenje s burze u poslu vrijednom 6,25 milijardi dolara, koji su realizirali članovi obitelji Nordstrom s meksičkom maloprodajnom grupom. Prodaja u dugotrajno problematičnom Macy’su počela se oporavljati pod vodstvom novog CEO-a Tonyja Springa, koji je zatvorio neprofitabilne trgovine i unaprijedio korisničku uslugu. Istodobno pokušava privući iste luksuzne kupce koji pokreću prodaju u Bloomingdale’su i ekskluzivnom beauty lancu Bluemercury – oba u vlasništvu Macy’sa.
Među dobavljačima, međutim, raste zabrinutost o budućnosti Saksa. “Vrlo su nervozni, vrlo zabrinuti, posebno oko proljetnih isporuka robe koju su već proizveli”, rekao je Gary Wassner, izvršni direktor tvrtke Hilldun Corp., koja osigurava da dobavljači budu plaćeni za robu isporučenu trgovcima. “Nisu uspjeli dovršiti isporuke za četvrti kvartal 2025. pa sada sjede na velikim zalihama.” Wassner navodi kako je Saks Global činio između 40 i 50 posto poslovanja nekih njegovih klijenata te dodaje da im je još prošlog mjeseca savjetovao da obustave isporuke Saksu zbog neizvjesne situacije.
Iz Saksa su poručili kako imaju osigurane financijske obveze u iznosu od 1,5 milijardi dolara od dijela svojih vjerovnika. No, usprkos crnim prognozama Stečaj Saks Globala – krovne kompanije koja upravlja brendovima Saks Fifth Avenue, Neiman Marcus i Bergdorf Goodman – ne znači da je luksuz kao takav “propao”, no jasno pokazuje da se tradicionalni model prodaje luksuza kroz robne kuće nalazi u dubokoj i ozbiljnoj krizi. Drugim riječima, problem nije u torbama, satovima ili couture haljinama, nego u sustavu koji ih je desetljećima plasirao na tržište. Luksuz se sve više povlači u ekskluzivne, izravne odnose s kupcima, tzv model “direct-to-consumer”, dok istodobno nosi teret golemih dugova, pada povjerenja potrošača i onoga što analitičari nazivaju “slopifikacijom” zapadne modne kulture – opuštanjem standarda, nestankom formalnosti i gubitkom osjećaja za “posebnu priliku”.
Zašto nam je onda stečaj Saksa razotkrio problematičnu stranu luksuza? Prije svega, riječ je o neodrživoj razini zaduženosti i strateškim pogreškama. Kolaps je potaknut akvizicijom Neiman Marcusa vrijednom 2,7 milijardi dolara, od čega je čak 2,2 milijarde financirano dugom. Kako proizlazi iz stečajne dokumentacije, taj se model pokazao neodrživim u trenutku kada je prodaja počela usporavati.
Istodobno, luksuz je zapao u krizu vrijednosti. Cijene su posljednjih godina eksplodirale, dok kvaliteta proizvoda često nije pratila taj rast. Sve veći broj kupaca počeo se pitati – što zapravo plaćamo? Logo, status ili stvarnu kvalitetu i trajnost?
Teret malih brendova
Posebno teške posljedice stečaj ima za male i neovisne dizajnere, koji ovise o robnim kućama kao glavnom kanalu dolaska do kupaca. Dok će veliki konglomerati poput LVMH-a ili Keringa bez većih potresa preživjeti ovaj period, manji brendovi ostaju bez isplata, s robom u skladištima i bez jasne distribucije. Tu je i širi društveni i okolišni aspekt. Rast cijena luksuza sve je više usmjeren prema gornjih tri posto najbogatijih, dodatno produbljujući ekonomske razlike i čineći luksuz simbolom isključenosti, a ne aspiracije. Na kraju, dolazimo do već spomenute “slopifikacije” kulture.
Nestanak formalnog odijevanja, rad od kuće i općenito opušteniji stil života znače i manje prilika za “važnu odjeću”. Ako nema događaja za koje se posebno dotjerujemo, luksuz postaje sve udaljeniji od svakodnevice. No, unatoč svemu, luksuz kao industrija i dalje ima snažnu funkciju. Najveći brendovi pokazuju iznimnu otpornost. Dior, Gucci ili Prada ne nestaju – oni se transformiraju. Sve više prelaze na model u kojem čak 95 posto prodaje ide izravno prema kupcima, bez posrednika. Luksuz je i dalje važan gospodarski motor, s velikim doprinosom globalnom BDP-u i zapošljavanju, osobito u sektorima visoko specijalizirane, ručne i zanatske proizvodnje.
Za mnoge potrošače luksuzni predmeti, poput satova ili nakita, ostaju i oblik ulaganja – proizvodi koji bolje zadržavaju vrijednost od masovne robe. Osim toga, industrija se sve više udaljava od pukog prodavanja proizvoda i okreće iskustvima: luksuznim hotelima, restoranima, pop-up događanjima i personaliziranim doživljajima. Upravo u tom segmentu kupci sve češće vide stvarnu vrijednost. Stečaj Saksa ne označava smrt luksuza, već kraj posrednika – klasične robne kuće kakvu poznajemo.
Luksuzna roba ne nestaje, ali način na koji do nje dolazimo dramatično se mijenja. Kako je sažeo jedan analitičar: “Ovdje se zapravo ne radi o padu luksuza, već o slomu modela robnih kuća.” Budućnost luksuza ide prema ekskluzivnosti, izravnom odnosu s kupcem, digitalnom pristupu i tihoj raskoši – kvalitetnim, bezvremenskim komadima koji ne ovise o logotipima i sezonskim trendovima, već o trajnosti i smislu. Saks je stoga definitivno pokazao kako su robne kuće ostale zarobljene u modelu koji očito više ne funkcionira.
Još prije samo dva mjeseca, Saks Fifth Avenue slavio je povratak svog tradicionalnog božićnog svjetlosnog spektakla u svojoj flagship trgovini na Manhattanu u New Yorku. Raskošna premijera u studenome djelovala je kao znak optimizma za trgovca koji se već dulje bori s izazovima. Godinu prije blagdanski show bio je otkazan kako bi se smanjili troškovi. Danas, međutim, taj blještavi hommage dijamantima i kupnji izgleda više kao posljednji vatromet nego kao najava povratka na staru slavu.
Što je pošlo po zlu?
Spori kolaps Saksa tijekom protekle godine odvijao se u zanimljivom kontrastu s globalnim tržištem luksuzne maloprodaje, koje napokon pokazuje znakove oporavka nakon sloma u 2024. Prema podacima Banke Amerike, potrošnja na luksuznu modu porasla je za osam posto u prvoj polovici listopada 2025. u odnosu na isto razdoblje godinu prije.
“Nedavno poboljšanje ulilo je investitorima određenu sigurnost da je najgore za luksuznu potražnju možda iza nas”, rekao je Luca Solca, globalni analitičar luksuznih proizvoda u Bernsteinu. Nakon snažnog uzleta po završetku pandemije, globalno luksuzno tržište doživjelo je težak pad 2024., pogođeno promjenama potrošačkih navika i ozbiljnim usporavanjem kineskog tržišta nekretnina. Dok se ostatak tržišta polako oporavljao, Saks je sve više zaostajao.
Problemi Saksa djeluju gotovo paradoksalno u kontekstu takozvane K-oblikovane ekonomije. Ona opisuje situaciju u kojoj se gospodarstvo nakon krize ne oporavlja ravnomjerno, nego se razdvaja u dva smjera – poput slova K. Gornji krak slova K ide prema gore: bogatiji pojedinci, visokoobrazovani i kapitalno jaki sektori kao što su tehnologija, financije, luksuz, nastavljaju rasti, trošiti i povećavati imovinu. Donji krak ide prema dolje: niži i srednji slojevi, radnici s nesigurnim prihodima i tradicionalni sektori stagniraju ili nazaduju, s padom kupovne moći i većim financijskim pritiskom. U tom scenariju, kućanstva s višim prihodima – zaštićena rastom vrijednosti nekretnina i burzovnih ulaganja – nastavila su trošiti na luksuz i putovanja. S druge strane, kućanstva s nižim i srednjim prihodima, bez financijskog jastuka, sve teže pokrivaju osnovne životne troškove. Slabljenje tržišta rada i uporna inflacija dodatno su ih natjerali na drastično smanjenje potrošnje.
Saks je privatna kompanija pa ne objavljuje kvartalne financijske rezultate poput javno izlistanih tvrtki. Ipak, analitičari Bloomberga procjenjuju da je prodaja u trgovinama Saks Fifth Avenuea padala dvoznamenkastim stopama gotovo svako tromjesečje tijekom posljednje dvije godine. Saks te brojke nije želio potvrditi.
“Stečaj Saksa zapravo nema veze s padom luksuza”, rekla je Jenna Rennert, suradnica Voguea. “Riječ je o tome da model robnih kuća općenito više ne funkcionira. One su nekada bile ulaz u svijet luksuza. Danas su tek posrednici koje luksuzni brendovi više ne trebaju”, rekla je. No, problem nije samo u brendovima koji su se okrenuli vlastitim kanalima prodaje. Saks sve teže uspijeva ponuditi uvjerljivu vrijednost luksuznim kupcima, koji su dio šireg trenda napuštanja američkih shopping centara u korist butika i online kupnje. Saks zapravo ima specifičan problem jedne kompanije jer mnogi luksuzni brendovi s vlastitim trgovinama – Louis Vuitton ili Hermès – posluju dobro i uspješno privlače kupce.
LVMH, najveći svjetski luksuzni konglomerat, zabilježio je rast od jedan posto na godišnjoj razini u posljednjem izvješću za treći kvartal 2025. godine. Grupacija koja stoji iza brendova poput Louis Vuittona, Christiana Diora, Fendija i Marca Jacobsa već se dugo smatra barometrom zdravlja luksuzne industrije. No, bilo bi bi bilo pogrešno u LVMH-u tražiti odgovor na pitanje što je pošlo po zlu kod Saksa. “LVMH posluje uspješno ondje gdje robne kuće poput Saksa zapinju zato što posjeduje i brend i cjelokupno korisničko iskustvo”, objasnila je Rennert. Za Saks, put prema oporavku vodit će kroz selektivno zatvaranje trgovina, popravljanje odnosa s dobavljačima i postupno smanjenje korporativnog duga. Tijekom tog procesa – poručuje 159 godina stara kompanija – “ostat ćemo usredotočeni na ono što nas je oduvijek definiralo: iznimne brendove, odnose temeljene na povjerenju i nepokolebljivu predanost vjernim kupcima”.
No, da bi razumio kamo treba ići, Saks se mora prisjetiti i samih korijena luksuznih robnih kuća. One su nastale sredinom 19. stoljeća i zauvijek promijenile navike kupovanja. Pariški Le Bon Marché, osnovan 1838., a u modernom obliku razvijen 1852., smatra se prvom pravom robnom kućom na svijetu. Uveo je fiksne cijene, slobodno razgledavanje i kupnju kao užitak, a ne obvezu. U svom zlatnom dobu tijekom 20. stoljeća ove “katedrale potrošnje” bile su i društvena središta. Nudile su čitaonice, koncerte, čajane i salone za susrete, služeći kao mjesta okupljanja viših i srednjih slojeva. Kupnja je bila tek dio iskustva – jednako važni bili su susreti, kultura i osjećaj pripadnosti.
Prodaje se – iskustvo
Danas, u 2026. godini, nekoliko ključnih igrača i dalje dokazuje otpornost tog modela. Harrods u Londonu ostaje simbol luksuza s motom “Everything for Everybody”, Selfridges se pamti kao pionir zabavne kupnje, a njujorški Bergdorf Goodman i dalje utjelovljuje ekskluzivnost visoke mode na Petoj aveniji. U Tokiju, Mitsukoshi – čiji korijeni sežu sve do 1673. godine – pokazuje koliko luksuzna maloprodaja može biti dugovječna kada se prilagođava kulturi, ritualima i očekivanjima kupaca. Ako Saks Fifth Avenue želi ponovno pronaći svoje mjesto, mora prestati razmišljati isključivo kao trgovac, a početi djelovati kao domaćin iskustava. Luksuz budućnosti ne prodaje se na policama – on treba ponuditi scenarij i doživljaj koji se pamti. Kupci više ne traže samo proizvod, već priču, osjećaj i razlog da se vrate. Očekuju li nas onda doista velike promjene u svijetu luksuza u 2026. godini?
Kratak odgovor glasi – da, ali ne onakav kakav smo zamišljali. Luksuz u 2026. sve se više okreće osobnom. I dalje ima svrhu, ali njezina snaga leži u emociji. Kupci više ne traže samo proizvod, već brend koji ih razumije – njihove navike, vrijednosti i način života. Zabava, emocija i etika postaju stvarni izvori vrijednosti. U praksi to znači da luksuz više ne počiva isključivo na cijeni, logotipu ili ekskluzivnosti. On se gradi kroz doživljaj, priču i osjećaj povezanosti. Brendovi koji znaju zabaviti, dirnuti i istodobno pokazati jasnu društvenu i etičku odgovornost bit će oni koji će definirati novu eru luksuza. U 2026. pobjeđuju oni koji razumiju da luksuz nije ono što nosimo, nego ono što osjećamo.
