Desetljećima su se stanovnici Las Vegasa bogatili na kockanju, čak i ako nisu bili ljubitelji igre. Mnogobrojni turisti koji su dobar dio svojih dobitaka ostavljali osoblju hotela i kockarnica rezultirali su time da si je gotovo svaki drugi prosječno plaćeni radnik u Vegasu mogao priuštiti luksuzni stil života.

Velike i raskošne kuće s još većim bazenima, skupi automobili, antikviteti, odjeća s potpisom… sve je to bio dio njihova uobičajenoga životnog stila. No recesija je nagrizla i Vegas, grad u kojem se ne štedi, a vrelo pustinjsko sunce doslovno je otopilo životne ušteđevine te zaposlene u tome umjetnom gradu preko noći pretvorilo u gubitnike, ali ne na pokeru.“Ovo je Vegas, kockali smo se životnom ušteđevinom, kreditima, životnim stilom i izgubili”, reći će mnogi koji se ne grizu zbog takvog razvoja sudbine. U Vegasu ionako ništa nije sigurno. Od svih američkih gradova stječe se dojam da je Las Vegas najpogođeniji. Samo ga u posljednjih godinu dana zbog recesije napustilo više od 10.000 stanovnika, a nezaposlenost se u 12 mjeseci utrostručila. Grad sa stopom nezaposlenosti od tek četiri posto sada ima 12,3 posto nezaposlenih, što je i puno više od američkog prosjeka od 9,5 posto. Osim nezaposlenosti pala je i prodaja nekretnina. S rastom prodaje od 122 posto od 2000. do 2006. godine, što je bilo dvostruko više od nacionalnog prosjeka, prodaja nekretnina je u posljednjih godinu dana smanjena za čak 30 posto. A to je bio jedan od najgorih udaraca jer se pustinja nemilice kultivirala i novi stambeno-hotelski projekti su preko noći zaustavljeni. Još jedan as iz rukava krize koji je pokorio Vegas je turizam.

Osim šarenila kockarnica Vegas se posljednjih godina profilirao kao mjesto za poslovne sastanke, prezentacije, seminare, masovne izložbe, brzinska vjenčanja i slično. Preko noći su nicali novi hoteli i uz njih vezani razni sadržaji pa je sadašnji pad gotovo nemoguće ublažiti. Hoteli zjape prazni, a ekonomisti se kunu da se u Vegasu barem u sljedećih 10 godina neće izgraditi nova kockarnica ili hotel iz vrlo pragmatičnih razloga. “Za to nema potrebe”, kažu stručnjaci. Osim nezaposlenosti, pada vrijednosti nekretnina, gospodarskih gubitaka, problem su i plaće. Dok se prosječna plaća u SAD-u posljednjih godina nije pretjerano mijenjala, ona u Vegasu bila je podložna pozitivnim financijskim inputima. Što su oni bili veći, plaća je rasla, a sada, kad bi bilo logično da pada, stagnira, i to zahvaljujući sindikalnim čelnicima Nevade. Naime, prosječna satnica u Vegasu iznosi 14,25 dolara, dok je u Phoenixu 9,25 dolara, a u Orlandu 8,85 dolara. No vjera stanovnika Las Vegasa da je ovo tek privremeno ne posustaje. Stanovnici tvrde da je grad i prije imao uspone i padove. Biznis je snažno pao u sedamdesetima, turisti su isparili nakon napada 11. rujna 2001., ali je pustinjski cvijet sve to nadživio. No dok su stanovnici optimistični, stručnjaci su oprezniji te tvrde da američka kockarska industrija više ne može ovisiti o raskalašenih Amerikancima koji se vole ponašati kao veliki kockari. Kriza je, dodaju, imala onaj najgori psihološki element kao nijedna dosad te je ljudima pokazala kako se preko noći doslovno može izgubiti sve, pa i ostati u dugovima. “Zbog toga se i industrija kockanja mora restrukturirati, a pritom Las Vegas treba vratiti na kartu povoljnih turističkih destinacija jer to do sada nije bio”, savjetuju ekonomisti.

Odlazak kockara

Krupjei bez posla
O posljedicama krize u Vegasu najbolje govori gotovo prepolovljen broj radnika u kockarnicama. Iako su Uprave u početku umjesto otpuštanja smanjivale broj sati i radnih dana, promet je u samo nekoliko mjeseci toliko pao da nije bilo potrebe za tisućama djelatnika. Broj krupjea bez posla prerastao je potencijale zavoda za zapošljavanje.

Pad prihoda
Vegas je svake godine posjećivalo 30 milijuna turista. Svake je godine nicalo novih 140.000 hotelskih soba, tisuća kuća i stanova, po desetak novih škola, trgovačkih centara. Danas hoteli sve teže popunjavaju kapacitete, a prihodi od kockanja su u stalnom padu. Kriza je pogodila i instant-vjenčanja i industriju seksa.