U zatvoru koji nosi ime Nada ona možda ne umire posljednja. Očajni zatvorenici u kaznionici La Esperanza pokušavaju naći mjesto za spavanje, stišćući se u “kavezima”, klaustrofobičnim prostorima ispod kreveta na kat. Neki su pak ispruženi po svakome slobodnom centimetru podova sparnih i prljavih ćelija pod šumom nezaštićenih električnih žica. Tako provode noći sve dok ne uspiju prikupiti 35 dolara ili više kako bi od drugih zatvorenika kupili mjesto na ležaju.

U Salvadoru je izgrađeno 19 zatvora s kapacitetom za 8000 ljudi, no u njima ih je danas smješteno 24.000. Taj nedostatak prostora prisiljava zatvorenike da na strop privežu mreže za spavanje ili pak spavaju u knjižnicama.Pretrpani zatvori nisu rijetkost u Latinskoj Americi. No nakon što je požar u zatvoru u Hondurasu prošloga mjeseca usmrtio 360 ljudi, a u krvoproliću u Meksiku tjedan dana kasnije poginulo još 44 ljudi, upravitelji zatvora i policijski istražitelji počeli su upozoravati na ozbiljno pogoršanje stanja. Problem je eskalirao zbog sukoba sve jačih zločinačkih skupina i vlasti koje su se našle pod pritiskom da ih suzbiju. Rezultat je takve politike nabujala zatvorska populacija koja mjestimice prelazi službene kapacitete i do četiri puta, pri čemu većina zatvorenika nikada nije bila na sudu, a kamoli da je osuđena.Santos Vicente Hernández s mukom se izvukao iz svojih invalidskih kolica u zatvoru u San Pedro Suli u Hondurasu i po prljavome se podu odvukao do kupaonice. Hernández je ostao paraliziran nakon jedne pucnjave prije 12 godina. Potom je uhićen, no kako tvrdi, još uvijek čeka suđenje. Vladini statistički podaci pokazuju kako gotovo dvije trećine zatvorenika u ovome zatvoru, izgrađenom za njih 800, još uvijek nisu formalno osuđene. “Radije bih bio mrtav nego da sam ovdje”, rekao je Hernández. Prema navodima venezuelanskih dužnosnika, broj zatvorenika koji čekaju na izricanje kazne ili suđenje smanjen je na oko 50 posto, no neovisni promatrači tvrde da se stvarna brojka kreće između 66 i 70 posto. Prema vladinim izvorima, za 53 posto zatvorenika u Hondurasu nije određena kazna ili im se nije ni sudilo. U izvješću iz istraživanja Međunarodnog centra za zatvorske studije u Londonu stoji kako je u istome položaju u Gvatemali 54, u Salvadoru 30, a u Panami 61 posto zatvorenika.Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava oglasio se nakon požara u Hondurasu izjavom o “uznemirujućem obrascu zatvorskog nasilja u regiji”, navodeći slučajeve u Urugvaju, Venezueli, Čileu, Argentini i Panami.

K tome, naglašava Santiago A. Canton, izvršni tajnik Međuameričke komisije za ljudska prava, “za dva mjeseca ponovno ćemo voditi ovaj razgovor jer će izbiti bar još jedan incident”. Ta je komisija u posljednjih deset godina posjetila 20 zatvora i o nekoliko njih objavila izvješća. “Stanje se pogoršava, no već je dugo jako loše.”“Naš je državni proračun ograničen”, ističe Nelson Rauda, ravnatelj državne uprave za zatvorski sustav u Salvadoru. Istražitelji se žale kako u nekoliko zatvora u regiji često manjka vode, a raširene su i infekcije, dišne poteškoće, osip i druge bolesti. Zatvorenici prodaju svoju hranu, odjeću, a ponekad i tijela, kako bi zaradili dovoljno novca za ležaj, sapun i pastu za zube. Dužnosnici tvrde kako i dalje ostaje problem manjka educiranih i nekorumpiranih čuvara. To je možda najočitije u pojedinim venezuelanskim zatvorima, gdje slobodno kruže vatreno oružje, ručne bombe i droga. Zatvorenici u zloglasnom zatvoru La Planta u Caracasu bez skrivanja nose vatreno oružje, provodeći vlastitu nemilosrdnu verziju zakona u nedostatku bilo kakvog drugog autoriteta. “Mi smo svoji vlastiti čuvari”, tvrdi 37godišnji Loibis Fuentes koji u La Planti odslužuje kaznu za umorstvo. “Sami se brinemo za svoju sigurnost, čistoću i sve drugo.” Venezuelanska ministrica za zatvorski sustav Iris Varela podastrla je podatke koji pokazuju da je u prvih osam tjedana ove godine ubijeno 77 zatvorenika, većina njih u pucnjavama. Tijekom nedavnog masakra u Meksiku čuvari su oslobodili pripadnike moćne zločinačke skupine Los Zetas kako bi mogli otići u drugo zatvorsko krilo i ubiti 44 pripadnika suparničke bande. Salvador unaprjeđuje zatvorski nadzor. Na zidu od 30 televizijskih ekrana u upravi za zatvorski sustav u glavnom gradu San Salvadoru prikazuju se snimke iz svake kaznionice u zemlji. Vlasti na taj način nastoje zabilježiti nerede. No kako je istaknuo jedan dužnosnik, “ništa se neće promijeniti preko noći”. Bio je u pravu. Tjedan dana kasnije troje je zatvorenika ubijeno u zatvorskoj tučnjavi.

Randal C. Archibold