Od trenutka kada je Mitt Romney završio s prvim pokušajem da postane republikanski kandidat za predsjednika 2008. godine, žalio se da se osjeća kao da mu je uskraćena prilika da objasni cijeloj državi što mu je namjera. Govorio je prijateljima, savjetnicima i obitelji kako je nakon svojega političkog debija na državnoj razni postao karikatura koju ni sam nije prepoznavao: emocionalno zakinut, intelektualno manjkav, ideološki popustljiv. Tijekom naredne tri godine pokušavao je ispočetka uspostaviti svoj javni identitet na vrlo samokritičan način, prikazujući se kao snalažljiv, sustavan i neumoljiv, što su sve osobine koje je iskazivao na bivšem radnom mjestu poslovnog savjetnika.

Kada je Willard Mitt Romney (60) krajem kolovoza održao govor na republikanskoj konvenciji u Tampi na Floridi, znao je da taj trenutak u velikoj mjeri može zahvaliti svojim nastojanjima da uvjeri glasače neka ga vide onako kako i sam vidi sebe: čovjeka dubokih uvjerenja i velikih ideja, vjerodostojnog vođu stranke i neizbježnog kandidata za predsjednika. Smireno je procijenio propuste svoje kampanje iz 2008. te godinu dana proveo proučavajući sve, od poreznog zakona do globalnog džihada. Napisao je i knjigu u kojoj izlaže svoju viziju i vrijednosti ne bi li odgovorio onima koji u njega sumnjaju i opovrgnuo optužbe da se priklanja pogodnim političkim stavovima i opcijama. Prešao je cijelu zemlju i prikupio stotine političkih kandidata na nižim razinama vlasti. Romney se na pozornicu vratio kao puno snažniji kandidat, oštriji u raspravama, odlučniji u upravljanju, bolji u strateškom razmišljanju i odvažniji u dostavljanju poruka svoje kampanje, u kojoj se ponajviše oslanja na vlastitu poslovnu stručnost, što ima prilično dobar odjek u trenutnoj političkoj situaciji. No također se suočio sa svojom prošlošću. “Ovo sam ja”, rekao je jednom izdavaču dok je reklamirao svoju knjigu. “I želim to pokazati ovom knjigom.” A unatoč činjenici da se itekako dobro pripremio kad je riječ o vanjskoj politici, tijekom prvih putovanja u inozemstvo u svojstvu predsjedničkog kandidata svoje stranke uspio je uvrijediti domaćine koji su ga ugostili.Romneyjevi brzi ponovni zaron u politiku uvelike pokazuje što ga uistinu pokreće: čvrsto uvjerenje da se metode poslovnog svijeta mogu primijeniti i na političku sferu, želja da ga prihvati ne samo njegova zajednica, već i cijeli svijet te neumoljiv nagon za samousavršavanjem. “On osjeća, bolje reći zna da prije nije uspio doprijeti do glasača”, kaže Peter Matson, Romneyjev književni agent. “I smatra da ovoga puta mora biti bolji.”

“Izostala je poruka”
Na Valentinovo 2008. godine Mitt Romney sazvao je desetak svojih vodećih savjetnika i bio nemilosrdan. Što je prošlo dobro: njegova strategija prikupljanja novca i osvajanja glasova delegata. Što nije: razmjerno neiskustvo kad je riječ o vanjskim poslovima i neodređen stav glede društvenih pitanja. Njegova dijagnoza: “Izostala je poruka”, prisjeća se nekoliko savjetnika, koji navode kako je krivicu za to preuzeo na sebe. Romney je stoga zaključio kako će pisanjem knjige izbjeći bilo kakve nejasnoće. Nakon neuspješne suradnje s jednim piscem iz sjene, Romney je sam ispisao sve do posljednje riječi. Njegova knjiga “Bez isprika” (No Apology) objavljena 2010. godine, žustri je republikanski stav o američkoj vojnoj nadmoći, prednostima slobodnog tržišta i energetskoj neovisnosti.

Stvaranje vođe
U prosincu 2008. godine u Romneyjevoj kući u Utahu zazvonio je telefon. S druge strane žice bio je novoizabrani predsjednik Barack Obama. Romneyjevoj supruzi Ann upravo je bio dijagnosticiran rani stadij raka dojke. Obama joj je zaželio brzi oporavak i dodao kako će on i supruga uključiti cijelu obitelj Romney u svoje molitve. “Ann i ja već se molimo za tebe”, odvratio mu je Romney. No nakon samo 90 dana na vlasti, Romney je u jednom članku napao Obamu i optužio ga da “produbljuje i produljuje recesiju” te upozorio da zbog njegovih mjera “srednjem sloju prijeti nestanak”. Bio je to tek početak pomno izrađenog plana dobivanja na zamahu za drugu predsjedničku kampanju. Samo 2009. prisustvovao je na 53 republikanska događanja, 44 puta gostovao u televizijskim emisijama, dao 11 intervjua za novine i održao osam konferencija za novinstvo. Od prijatelja je prikupio stotine tisuća dolara kojima je zasuo državne i savezne kandidate, to jest njihove kampanje. “Nije stao”, kaže senator John McCain, republikanski predsjednički kandidat iz 2008. Prema njegovom mišljenju, ovakav agresivni pristup ključ je Romneyjeva uspjeha. U ljeto 2010. godine u svojemu domu u New Hampshireu Romney rekao je financijskom timu da se ovoga puta želi osloniti na donatore, a ne na vlastita sredstva. Naime, kampanja za republikanskog kandidata 2008. godine stajala ga je 107 milijuna dolara, što se naširoko ismijavalo kao pretjeran iznos. No u tu je kampanju uložio 45 milijuna dolara vlastitog novca, a nakon toga je kupio kuću na plaži u San Diegu za 12 milijuna dolara. A onda je 2008. burza krahirala. Jedan izvor blizak njemu navodi kako je na papiru Romney izgubio nekoliko desetaka milijuna dolara u ulaganjima.

Mitt Romney, na fotografiji sa suprugom Ann, napisao je knjigu u kojoj je pokušao bolje objasniti svoja stajališta

Trema pred nastup
U prosincu 2010. godine Romneyjevi vodeći savjetnici skicirali su kampanju za 2012. Osmislili su kampanju koja bi se primarno usredotočila na gospodarstvo, pitanje za koje su vjerovali da će važnošću nadjačati unutarstranačke prepirke. No on nije bio optimističan poput njih. Kasnije, Romney je okupio obitelj ne bi li doznao njihovo mišljenje o ponovnoj kandidaturi za predsjednika. Ovoga puta entuzijazam je nestao. “Zašto bih ponovno prolazio kroz cijeli taj proces samo da bi na kraju izgubio?”, pitao je tada Romney, sjeća se jedan njegov rođak.Glasanje je završilo sa 10 protiv i 2 za, s tim da su kandidaturu podržali samo Ann i Tagg. Tijekom narednih nekoliko mjeseci, Romney je obitelji tri puta rekao da se neće kandidirati. No u proljeće 2011. godine, njegovi savjetnici u posljednjem su pokušaju dali sve od sebe, upitavši Romneyja vjeruje li kako može popraviti gospodarsko stanje. Odgovorio je potvrdno. I više nije bilo rasprave.

Michael Barbaro; Julie Bosman i Jo Craven McGinty doprinjele izvještaju iz New Yorka

gastro zona

Zagreb dobiva novo gastro središte koje bi moglo značajno utjecati na grad

ozbiljan operativni problem

Milijuni dokumenata, isti problemi: Zašto digitalizacija nije riješila ništa