HAIKOU, Kina – Kina ne želi kontrolirati cijelo Južnokinesko more, kaže Wu Shicun, predsjednik ovdašnjeg znanstvenog instituta pod okriljem vlade posvećenog tom strateškom vodnom toku, za čije morsko dno se vjeruje kako je bogato naftom i prirodnim plinom. Kina želi samo 80 posto.

Wu je vrlo učinkovit i agresivan zagovornik dugogodišnjeg pekinškog polaganja prava na veći dio Južnokineskog mora u sve žustrijem sporu s ostalim zemljama iz regije u koji se sve dublje uvlače i Sjedinjene Američke Države. Kina je nedavno uspostavila golemu vojnu bazu i do detalja utanačila tobožnji zakon o vlasti nad komadiću teritorija poznatog pod imenom otok Yongxing više od 320 kilometara jugoistočno od Hainana. Wu kaže kako je cilj svega toga omogućiti Pekingu “suverenost nad cjelokupnim kopnenim teritorijem u Južnokineskom moru”, uključujući preko 40 otoka koji su “trenutno pod nezakonitom okupacijom” Vijetnama, Filipina i Malezije. Kina neumoljivo pojačava pritisak i šalje velike brodove u patrolu te izdaje ustrajna upozorenja u tiskovinama pod kontrolom države u kojima poziva Washington neka prestane pružati podršku svojim azijskim prijateljima, odnosno kineskim suparnicima u ovome sporu. Pekinško vodstvo kao da se čvrsto drži Južnokineskog mora ne bi li domaćoj publici pokazalo da je Kina sada regionalna sila koja će dobiti što želi na području koje već dugo ionako smatra svojim. Neki analitičari tvrde kako je sve to diverzija uslijed smjene vlasti koja se odvija samo jednom u deset godina, a koja vlasti omogućuje iskaz snage u potencijalno politički ranjivom trenutku. Obamina administracija uzbunila se zbog ovog pritiska Pekinga te tvrdi kako bi se navedeni spor trebao riješiti pregovorima te da bi u Južnokineskom moru, s obzirom da je riječ o jednom od najvažnijih trgovinskih koridora na svijetu, trebala vladati sloboda plovljenja. Američko ministarstvo vanjskih poslova ovoga je mjeseca iznijelo neuobičajeno oštru izjavu u kojoj se navodi kako bi se sva potraživanja trebala riješiti “bez prisile, bez prijetnji, bez zastrašivanja i bez uporabe sile”. Washington je time reagirao na ono što smatra trajnom kampanjom u tom području nakon što je Peking u srpnju spriječio Udruzi država Jugoistočne Azije da izda izvješće u kojemu izlaže zajednički stav prema Južnokineskom moru.

Ovaj spor neprestano se približava eskalaciji. U povodu proslave 85. godišnjice osnivanja Narodno oslobodilačke vojske, 31. srpnja, kinesko ministarstvo vanjskih poslova iskoristilo je tu prigodu za najavu “redovitog patrolnog sustava borbene spreme” za vode pod kineskom ovlasti. Vlada je izjavila kako je njezino najnovije patrolno plovilo, brod od 4900 metričkih tona već zaplovilo spornim vodama. Napetostima je pridonijela i kineska mornarička fregata koja se u srpnju nasukala kod formacije stijena poznate pod nazivom Sprud polumjeseca (Half Moon Shoal) u vodama za koje Filipini tvrde da pripadaju njima. Wu, predsjednik Državnog instituta za proučavanje Južnokineskog mora i izvršni direktor ministarstva vanjskih poslova pokrajinske vlade Hainana, tvrdi kako niti jedan od navedenih kineskih poteza nije bio nepriličan. Novo kinesko zakonodavno tijelo od 45 članova donijet će nove zakone o pomorskim pitanjima, kaže Wu. Filipini su naročito nervozni zbog pojačane vojne prisutnosti na ovom spornom otoku jer se tim potezom Kina sve žešće gura bliže otocima za koje Filipini tvrde da su njihovi. U Wuovom institutu ovdje na otoku Hainan u jednom kratkom filmu navodi se kako Kina uživa pomorska prava nad “golemim područjem” Južnokineskog mora, iako se ne ističe točno kolikim područjem. Zamjenik ravnatelja ovoga instituta Liu Feng kaže kako Kina ne samo da polaže pravo na suverenost nad većim dijelom otoka Južnokineskog mora, već i prava na transport, ribarstvo te iskop minerala u “svim vodama u svojoj vlasti”. Takozvana karta s devet crtica koju Liu Feng spominje, a koja se pojavljuje u državnim dokumentima, pa čak i u časopisu na letu zrakoplovne tvrtke Air China je crta u obliku slova U južno od kineskog prolaza blizu Vijetnama, oko Malezije i sjeverno od Filipina. Iscrtana je u Kini i prije no što su komunisti preuzeli vlast, ali ne priznaje je niti jedna druga država. Wu prema vlastitom priznanju ne zna koliko će Kini trebati vremena da vrati otoke na koje polaže prava. Ostale strane također ne odustaju od svojih potraživanja, kaže on. A pojačani angažman SAD-a u azijsko-pacifičkoj regiji “znači da ćemo imati dodatnu prepreku u rješavanju spora oko Južnokineskog mora između Kine i relevantnih suprotstavljenih strana”. Kineski analitičari i azijski diplomati slažu se da je pažnja posvećena Južnokineskom moru neupitno koordinirana iz viših slojeva vlade. “Najednom je vodstvo zauzelo puno oštriji stav”, kaže Shi Yinhong, savjetnik Državnog vijeća za vanjsku politiku. Nakon što je američko ministarstvo vanjskih poslova kritiziralo kineske poteze, Peking je smjesta optužio Washington da je stao na stranu manjih azijskih država. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na sastanak Roberta S. Wanga, zamjenika američkog veleposlanika u Pekingu i u izjavi koja je uslijedila prozvalo američko ministarstvo vanjskih poslova zbog “potpunog nepoznavanja činjenica, brkanja istina i laži te slanja krajnje pogrešne poruke”.

Jane Perlez

Bree Feng pridonio izvještaju