Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Kineski sportaši u borbi protiv sustava

Autor: The New York Times
28. kolovoz 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Možda zbog modrice koja je poprimila ljubičastu boju ili psovanja zbog dezinfekcije alkoholom, košarkaši kineske juniorske reprezentacije jednog su travanjskog dana odlučili da tako više ne može.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Napisali su molbu, potpisali se otiscima prstiju i poslali je Kineskom košarkaškom savezu. “Trener Fan Bin u posljednje nas tri godine zlostavlja fizički i verbalno, a mi to više ne može trpjeti”, stajalo je u pismu. “Svoju pritužbu ulažemo središnjem tijelu i zahtijevamo da ga zamijenite drugim trenerom.” Čitav niz nedavnih kontroverzi upućuje na to da mladi kineski sportaši, nekoć pokorni ambasadori koji bi život dali za domoljubnu slavu, razotrkivaju zlostavljanje i ne žele da im se država više miješa u karijeru. Njihova je borba tek djelić sukoba osobne slobode i pritiska autoritarne vlade s kojima se suvremena Kina danas nosi.“Mlađe generacije sportaša komuniciraju na brojne načine, putem mikroblogova i društvenih mreža, stoga se konačno žele zauzeti za sebe i progovoriti o zlostavljanju”, smatra Jiang Yi, izvršni urednik kineskog izdanja časopisa Sports Illustrated. Međutim, sportaši se bore protiv okrutnog neprijatelja – državnog aparata sportskih škola, timova i organizacija koji odabire i trenira više od 250.000 mladih u svrhu osvajanja zlatnih medalja. Neki sportaši olimpijske krugove smatraju okovima koji ih godinama ugovorno vežu uz vladu, a ona zanemaruje njihovo obrazovanje i ozljede te prisvaja značajan dio njihove zarade. Prema podacima državnih informativnih agencija, 240.000 umirovljenih sportaša pati od posljedica ozljeda, siromaštva i nezaposlenosti. Dvadesetdevetogodišnja teniska zvijezda Li Na 2008. godine bila je prisiljena birati između domovine i karijere. Napustila je kinesku reprezentaciju jer joj je teniski savez odredio kako će živjeti. “Kad sam bila u reprezentaciji, država mi je odabrala trenera i birala turnire na kojima ću nastupiti”, kaže. “Sad sam samostalna i mogu sama donositi odluke.” U lipnju je Li Na osvojila French Open, postavši prvom državljankom neke azijske države koja je osvojila Grand Slam turnir. S obzirom na to da je samostalna, državi će platiti tek 12 posto zarade, a prije je plaćala 65 posto.

Možda zbog modrice koja je poprimila ljubičastu boju ili psovanja zbog dezinfekcije alkoholom, košarkaši kineske juniorske reprezentacije jednog su travanjskog dana odlučili da tako više ne može.

Napisali su molbu, potpisali se otiscima prstiju i poslali je Kineskom košarkaškom savezu. “Trener Fan Bin u posljednje nas tri godine zlostavlja fizički i verbalno, a mi to više ne može trpjeti”, stajalo je u pismu. “Svoju pritužbu ulažemo središnjem tijelu i zahtijevamo da ga zamijenite drugim trenerom.” Čitav niz nedavnih kontroverzi upućuje na to da mladi kineski sportaši, nekoć pokorni ambasadori koji bi život dali za domoljubnu slavu, razotrkivaju zlostavljanje i ne žele da im se država više miješa u karijeru. Njihova je borba tek djelić sukoba osobne slobode i pritiska autoritarne vlade s kojima se suvremena Kina danas nosi.“Mlađe generacije sportaša komuniciraju na brojne načine, putem mikroblogova i društvenih mreža, stoga se konačno žele zauzeti za sebe i progovoriti o zlostavljanju”, smatra Jiang Yi, izvršni urednik kineskog izdanja časopisa Sports Illustrated. Međutim, sportaši se bore protiv okrutnog neprijatelja – državnog aparata sportskih škola, timova i organizacija koji odabire i trenira više od 250.000 mladih u svrhu osvajanja zlatnih medalja. Neki sportaši olimpijske krugove smatraju okovima koji ih godinama ugovorno vežu uz vladu, a ona zanemaruje njihovo obrazovanje i ozljede te prisvaja značajan dio njihove zarade. Prema podacima državnih informativnih agencija, 240.000 umirovljenih sportaša pati od posljedica ozljeda, siromaštva i nezaposlenosti. Dvadesetdevetogodišnja teniska zvijezda Li Na 2008. godine bila je prisiljena birati između domovine i karijere. Napustila je kinesku reprezentaciju jer joj je teniski savez odredio kako će živjeti. “Kad sam bila u reprezentaciji, država mi je odabrala trenera i birala turnire na kojima ću nastupiti”, kaže. “Sad sam samostalna i mogu sama donositi odluke.” U lipnju je Li Na osvojila French Open, postavši prvom državljankom neke azijske države koja je osvojila Grand Slam turnir. S obzirom na to da je samostalna, državi će platiti tek 12 posto zarade, a prije je plaćala 65 posto.

Kad su pritužbe mlade košarkaške reprezentacije dospjele u javnost, Kineski košarkaški savez žurno je suspendirao trenera i osudio njegovo nasilno ponašanje. Nekoliko tjedana kasnije potiho su ga vratili na posao nakon što je obećao da će se popraviti. Jedan košarkaš tima Sveučilišta Tsinghua koji je s juniorima igrao prije i poslije skandala kaže da se trenerovo ponašanje “potpuno promijenilo”. Kineski se treneri odavno služe tjelesnim kažnjavanjem kako bi proveli strogu disciplinu, no stvari se polako mijenjaju, kaže Li Na, zahvaljujući dijelom i tome što je stranih trenera sve više. “Utječu na sportaše koji onda shvate da postoji i drukčiji odnos”, dodaje. Kad je Bob Donewald mlađi, bivši suradnik NBA lige, prije dvije godine počeo trenirati Shanghai Sharks, prvo je ukinuo provjere po sobama i obvezno vrijeme odlaska na spavanje. Donewald danas trenira reprezentaciju i rečeno mu je da ponovno uvede strog raspored spavanja, no poštovanje igrača i dužnosnika sportskih organizacija zavrijedio je uspješnom komunikacijom, a ne zastrašivanjem. “Mislim da sam im pokazao da jednu minutu mogu biti strog, ali da ću ih odmah poslije zagrliti”, kaže. “Nema potrebe za stalnom grubošću.” Vlada sportašima možda dopušta više kontrole nad osobnim životom, ali financijske se kontrole ne želi odreći. Sportaši sportskim savezima moraju dati dio zarade jer se, navode, sustavu moraju odužiti za godine uložene u treniranje. Yao Ming kineskoj je vladi morao dati čak 8 posto novca zarađenog igrajući za NBA, a vlada je prava na njegove fotografije bez dopuštenja prodala Coca-Coli, iako je on već imao ugovor s Pepsijem. Slična se stvar u travnju dogodila vodećem kineskom vozaču BMX-a Shenu Jianu. Taj je tetovirani dvadesettrogodišnjak sam naučio voziti BMX dok je bio dječak, a nedavno je potpisao ekskluzivni ugovor za reklamiranje odjeće i obuće marke Vans. Međutim, Kineski savez ekstremnih sportova zabranio mu je nastup na X Games Asia u Šangaju jer nije htio nositi majicu s logom službenog sponzora, čime bi prekšio ugovor s Vansom. Odbio je pristati na zahtjeve saveza. “Savez me nije ničemu naučio”, kaže Shen. “Ne želim nositi njihov dres da bi na meni mogli zaraditi i iskoristiti me.”

Dan Levin; Adam Century doprinio izvještaju

Autor: The New York Times
28. kolovoz 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close