Kad su Kinezi lani došli ovdje kupiti zalihe soje, raspitali su se o kupnji zemlje. Mnogo hektara zemlje. Mjesne vlasti nisu pristale prodati im desetke tisuća hektara koliko su tražili, ali Kinezi se nisu dali smesti pa su se odlučili na drukčiju strategiju: odlučili su kreditirati ovdašnje poljoprivrednike te potencijalno utrostručiti urod soje koju koriste u prehranjivanju svinja i pilića u rodnoj Kini.

“Za naše poljoprivrednike ovo je možda novi početak”, kaže Edimilson Santana, poljoprivrednik iz gradića Uruaçua. Carlo Lovatelli, predsjednik Brazilskog udruženja proizvođača biljnog ulja, kaže da Kinezi sve više ulaze u brazilsku poljoprivredu. “Traže zemlju i pouzdane partnere, ali rado bi svime sami upravljali.” Iako mnogi smatraju da su ulagači dobrodošli, brazilska je vlada krenula s agresivnom kampanjom u korist “strateškog partnerstva” s Kinom jer do te mjere ovisi o Kinezima da bez njih više ne može – a upravo je to ono što Brazilce uznemiruje. Kina je danas glavni trgovinski partner Brazila, kupuje sve više soje i željezne rudače te ulaže milijarde u brazilski energetski sektor. Zbog goleme potražnje došlo je do gospodarskog pothvata u kojem se preko 20 milijuna Brazilaca izvuklo iz krajnjeg siromaštva, a država koja je navikla na povremene krize sada uživa gospodarsku stabilnost. Međutim, neki stručnjaci smatraju da se ovo partnerstvo pretvorilo u klasičan neokolonijalni odnos u kojem vlada Kina. Gotovo 84 posto ukupno izvoza Kini lani su činile sirovine, a 2000. godine radilo se o 68 posto. No, čak 98 posto ukupnog izvoza iz Kine u Brazil čine gotovi proizvodi, uključujući i jeftinije automobile za novu brazilsku srednju klasu, a s time se brazilski industrijski sektor ne može nositi. “Veza nije ravnopravna”, kaže Rubens Ricupero, bivši brazilski diplomat i ministar financija. “Očito se radi o potpunom izostanku strategije s brazilske strane.” Prilikom posjeta Kini u travnju brazilska je predsjednica Dilma Rousseff naglasila potrebu da se Kini prodaju proizvodi više vrijednosti te se polako priklonila Sjedinjenim Američkim Državama.

Činjenica da Kinezi pojačano kupuju ovdašnja zemljištva toliko je uznemirila vlasti da je u kolovozu prošle godine državni odvjetnik Luís Inácio Adams pokrenuo preinaku zakona iz 1971. godine pa je odsad strancima znatno teže kupiti zemlju u Brazilu. U travnju je istu stvar učinila argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner te u Kongres uputila prijedlog zakon kojim se strancima ograničava veličina obradive zemlje koju smiju kupiti. “Nećemo obustaviti strana ulaganja, ali reda moramo uvesti”, kaže Adams. Prema jednom istraživanju Svjetske banke, zbog kolebljivih cijena hrane porasla je stopa kupnje zemljišta u zemljama u razvoju, a Kina je jedna od zemalja koja najviše kupuju zemlju u inozemstvu. “Pooštrenje mjera kupnje zemljišta za strance korak je unazad u kamenom mentalitetu kontraproduktivnog nacionalizma”, kaže Charles Tang, predsjednik Brazilskokineske gospodarske komore, te napominje da su američki poljoprivrednici u posljednjih nekoliko godina kupovali zemlju u Brazilu pa se nitko nije bunio. Kina također stranim tvrtkama brani kupnju rudnika i naftnih polja. Brian Willott, američki poljoprivrednik koji je u Brazil došao 2003. godine, kaže da interes Kineza za brazilsku zemlju ne jenjava. “Na koju god farmu dođete reći će vam da razmišljaju o prodaji zemlje Kinezima.”

Alexei Barrionuevo; Izvještaju doprinijeli Myrna Domit iz Sao Paula u Brazilu, Charles Newbery iz Buenos Airesa, David Barboza iz Šangaja i Keith Bradsher iz Hong Konga