Nakon što je Kina 1980. godine postala članica Međunarodnog olimpijskog odbora na sportsku je scenu stupila nova sportska velesila. Kinezi su već tijekom 50-ih godina započeli sa sustavnim školovanjem vrhunskih sportaša prema uzoru na Sovjetski Savez koji je školovao djecu talentiranu za sportove.

Za takvu je djecu Kina s vremenom razvila školski sustav čiji je cilj stvoriti nacionalnu reprezentaciju vrhunskih sportaša. Prema kineskim procjenama, oko 300.000 mladih sportaša trenira u takvim školama. Taj je sustav izgrađen u obliku piramide: na dnu se nalaze rekreacijske sportske škole, u sredini su sportske škole za mlade, a na vrhu prvorazredne sportske škole. Ako je škola pri samome vrhu ove piramide, dobiva i veća financijska sredstva od države. Školski sustav surađuje s izabranim ekipama iz regija, koje dijelom financiraju velike sportske centre. Poput centra za plivače u Šangaju, čiji je direktor Li Jianxin: “U Šangaju imamo više od 200 mladih sportaša. Svaka dva tjedna dozvoljeno im je da otputuju doma. Preko dana treniraju, a na večer uče. Samo dva i pol dana u tjednu imaju i preko dana predavanja. Izbor sportaša je sljedeći: kao prvo gledamo fizičku sposobnost, koliko brzo trči, koliko visoko skače, kao drugo na strukturu kostiju kako bi procijenili koliki će dječak narasti. Dječak mora biti visok više od 190 cm, a djevojčica više od 180.” Skauti promatraju natjecanja mladih sportaša. Tko je uspješan, brzo se ističe. Ali onda moraju stalno postizati dobre rezultate, govori majka čiji je sin sedam godina proveo u sportskoj školi: “U vrtiću sam morala plaćati sate plivanja, u sportskoj školi to ne trebam. Ali zbog toga učenik stalno mora ispunjavati nove standarde, samo onaj koji uvijek brzo pliva može i dalje besplatno pohađati školu.” Njezin sin nije više mogao izdržati taj pritisak i prebacio se u jednu običnu školu.
(DW)