Recesijom okrhnuta kocka sve rjeđe nalazi put do zelenih stolova brojnih kockarnica Makaa, a vlasnici onih kineskih se u borbi za svakog kockara laćaju i posljednjeg džokera u džepu – protekcionizma.

Naime, Makao se uza sve probleme svojih zapadnih konkurenata koji osjećaju pad posjetitelja suočio s oštrim mjerama središnje kineske vlade koja od prošlog rujna dopušta svojim stanovnicima posjet kockarskom raju samo četiri puta godišnje. Rezultati su i više nego osjetni. Prihodi, ako je vjerovati neimenovanim izvorima, padaju po stopi od šest posto mjesečno (u odnosu na ožujak 2008. godine), a kompanija Stanleya Hoa, multimilijardera i kockarskog baruna Makaa, sama je zabilježila pad profita od 48 posto već u protekloj godini. Stoga i nije čudno da poziva zemljake da novac umjesto u američkim kockarnicama ostavljaju u kockarnicama kineskih vlasnika, koji inače drže 60 posto tržišta. Međutim, sam poziv na protekcionizam u svrhu pražnjenja sve tanjih džepova lakovjernih turista i menadžera, čije tvrtke više ne bilježe visoke izvozne stope, treba promotriti i iz šireg kuta. Makao je kao posebna teritorijalna jedinica Kine u jednakim problemima kao i kockarska industrija, odnosno podržava ekonomiju koja se oslanja gotovo isključivo na turizam i ovisi o priljevu novca iz 26 kockarnica smještenih na zapadnoj strani delte Biserne rijeke. Dakle, sam profit od kockarske industrije je u predrecesijskoj 2007. godini pridonio bruto društvenom proizvodu sa 55 posto, a u 2006. godini, kada je Makao nadmašio i Las Vegas, vlada Makaa je utržila od svih oblika poreza na kocku gotovo 75 posto ukupnih prihoda. Gubitak za ekonomiju bivše portugalske kolonije je više nego očit, a centrala u Pekingu joj je svojom mjerom uskratila esencijalnu klijentelu – poslovne ljude s visokim prihodima iz obližnjih kantona koji su prethodno uz partije bakare za stolom ostavljali po čitave zarade od svojih tvrtki, a neki i zadnju ušteđevinu. No potez partijskog vrha, gledajući Makao i Hong Kong kao priključene jedinice golemom teritoriju, i te kako ima smisla. Previše državne pomoći je uliveno u gospodarstvo, više od 586 milijardi dolara za početak, a strah i mogućnost blamaže državnog vrha pred poreznim obveznicima da bi jedan dio mogao neslavno završiti u Texas Hold’emu, na utrkama konja ili pasa preveliko je igranje ruskog ruleta, čak i za jednu partiju. Makao je očito postao trn u oku. Američki vlasnici impresivnih zdanja koja kao da su prenesena iz same Nevade naravno slijede svoje interese i na nastojanja Stanley Hoa ne ostaju ravnodušni i vode već zahuktali antiprotekcionistički rat. Najjači od njih, lasvegaški tajkun Sheldon Adelson, koji je 2007. sagradio Venetian Macau, treću najvišu građevinu na svijetu, povukao je prvi potez – pravnu bitku kojom misli postići da svi trajekti iz Hong Konga pristaju pred njegovom kockarnicom umjesto na gradskom terminalu, na kojem turiste vrebaju “pomagači” kineskih konkurenata. Prije šest godina ukinut je kineski monopol nad kockarnicama kojim su se željeli privući strani ulagači. Sada ih se na neki način želi otjerati.

Činjenice

Kockarsko središte Azije
Makao je prva i zadnja teritorijalna jedinica koja je bila oduzeta i priključena Kini. Kao i Hong Kong, od kolonijalne luke razvila se u snažno središte, no ne u smislu financijskog poslovanja i trgovine, nego u smislu turističko-kockarskog odmarališta. Više od 50 posto BDP-a dolazi od kocke, a zajedno s uslužnim sektorom čak 96 posto.

Milijuni turista
Od 2002. godine i ukidanja državnog monopola na igre na sreću, osim privlačenja zapadnih ulagača, iz godine u godinu Makau je rastao i priljev turista. Tako se od 9,1 milijuna posjeta godišnje broj kineskih i stranih gostiju do 2007. godine popeo na 27 milijuna.