Godine 1952., kada je rođen šeik hamad bin Khalifa al Thani, Katar je imao manje od 40.000 ljudi. Većina su bili bosonogi nomadi i ribari, a u zemlji nije bilo nijedne škole.

Emirat kojim danas vlada sada je domaćin Obrazovnog grada, kompleksa koji se sastoji od niza kampusa – podružnica nekih od najprestižnijih svjetskih fakulteta. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, današnjih 950.000 stanovnika ove su godine po bogatstvu pretekli stanovnike Luksemburga. Stanovnici Katara uživaju BDP po stanovniku od 80.870 dolara. Ipak, te brojke skrivaju još veće privatno bogatstvo izvornih stanovnika Katara, kojih je manje od 200.000, no koji posjeduju gotovo svu imovinu, za razliku od vojske stranih radnika koji im služe. Većina bogatsva dolazi na lak način, od nafte. No šeik Hamad uspio je postići nešto čime se ostali naftni vladari ne mogu podičiti, postavivši Katar na zemljovid međunarodne diplomacije. Prošlog mjeseca nagovorio je libanonske pakosno svadljive političare da prekinu 18-mjesečnu borbu za vlast i doveo ih u glavni grad Dohu kako bi postigli sporazum. Katar je također posredovao između pripadnika pobunjenih plemena i vlade Jemena, te djelovao kao most između bliskoistočnih polariziranih tabora: Amerike i njenih prozapadnih arapskih saveznika, s jedne strane, i bloka “otpora” koji uključuje Iran, Siriju i islamske stranke Hamas, te još neke, s druge strane. Sadašnji razgovori vode se između šeika Hamada koji nastoji zaliječiti rane između Hamasa i Fataha, sekularne stranke palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa. Novac od nafte sigurno je pomogao nastanku mira. Besplatnih tjedan dana provedenih u hotelu sa šest zvjezdica u Kataru nezanimljivom će učiniti i najžešću želju za sukobom, a u Libanonu, primjerice, ima onih koji se bune protiv vlasti i tvrde da njihovi političari trpaju jedan drugome novac u džepove. Od kada je šeik Hamad 1995. godine u mirnom državnom udaru s trona zbacio svog oca, promatrači su propitivali naoko pogrešan smjer katarske vanjske politike. Emirat se marljivo udvarao SAD-u, pozvao njegovo Središnje zapovjedništvo (CENTCOM) da u vrijeme invazije na Irak 2003. godine postavi stožer u al-Udeidu, zračnoj bazi u blizini Dohe. Katar je također udovoljavao Americi redovno ugošćujući izraelske dužnosnike te šaljući velikodušnu pomoć od 100 milijuna dolara kako bi se pomoglo žrtvama uragana Katrina koji je pogodio SAD 2005. godine. Međutim, emirat je surađivao i s američkim neprijateljima. Kao domaćin godišnjeg summita lidera arapskih zemalja šeik Hamad je prekinuo s tradicijom i na summit pozvao kontroverznog iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada. Nakon pobjede Hamasa na izborima 2006., šeik je javno kritizirao SAD što radi na potkopavanju rezultata demokratskih procesa u Palestini i poslao pomoć stanovnicima Gaze.
(Economist)