Kritičari rata protiv loših prehrambenih navika često ga ismijavaju kao igrariju bogatih i Michelle Obama. Iako je teško usprotiviti se činjenici da zdrava prehrana donosi dobrobit, neki koji se tim naporima opiru tvrde kako napori da se potakne zdravija prehrana zapravo krše ljudska prava.

Nitko ne poriče pravo pojedinca da jede masnu hranu. No, kako se opseg struka diljem svijeta povećava, a broj oboljelih od dijabetesa i srčanih bolesti raste, borba za bolje prehrambene navike nadilazi klasne i društvenogospodarske granice.Dio krivnje za širenje pretilosti veže se uz raširenost hrane američkog stila. Na mnogim mjestima, prehrana koja je nekoć bila bogata voćem, žitaricama i povrćem, sada se svela na hamburgere i pomfrit. Michelle Obama, koja je usprkos svim preprekama uspjela popularizirati povrće u Sjedinjenim Američkim Državama, sada želi proširiti svoju borbu za zdravije prehrambene navike onkraj granica svoje države, izvještava The Times.Pretilost “postaje problem na međunarodnoj razini”, ranije ove godine izjavila je Michelle Obama dok je predstavljala svoj plan da poruku o prehrani i vježbanju proširi diljem svijeta.Istodobno se odvija nekoliko programa kojima se želi promijeniti američki način prehrane.Novi program pod imenom FoodCorps usredotočen je na poboljšanje kvalitete hrane za djecu. Sudionici u tom projektu odlaze u razne zajednice u kojima je pretilost djece uobičajena pojava, piše The Times. Ovogodišnji dobrovoljci djeluju u deset američkih saveznih država, gdje promiču zdravu prehranu i bore se za kvalitetniju ponudu u školskim kantinama.“Bio bih još oduševljeniji cijelim projektom da u svakoj državi ima 50 članova FoodCorpsa”, napisao je Mark Bittman u The Timesu.Mladi nisu jedini koji bi se mogli suočiti s više “zelenja” na tanjurima.

U delti Mississippija, vjerski vođe potiču pastve da se suprotstave nekim dugovječnim Južnjačkim tradicijama, a među njima su često pohana piletina te makaroni sa sirom i vrhnjem.Mississippi ima veći posto tak dječje pretilosti nego bilo koja druga američka savezna država, daje se zaključiti iz podataka Zaklade obitelji Kaiser, a i na drugom je mjestu u SAD-u po broju oboljelih od dijabetesa. U borbi protiv takve sumorne statistike, crkve koje su obično posluživale hranu koja deblja, sada su se prebacile na voće i povrće. Cilj je postići da ustanove unutar zajednice posluže kao pokretači promjena.“Ne smatram kako to mora raditi upravo crkva”, The Timesu je rekao velečasni Kevin Wiley, pastor iz Mississippija. “No, to moraju učiniti ljudi iz lokalne zajednice.” Tradicionalne poslastice nisu jedini krivac. Johnnie Carter, koja u svojoj crkvi promiče bolje prehrambene navike, za The Times je izjavila kako restorani brze hrane više privlače mlade. Ti restorani, naime, poslužuju hranu koja je često jeftina i jednostavno ju je kupiti. Neki ljudi polako dolaze do zaključka kako jeftina hrana može biti i zdrava, a može se i vrlo lako pripremiti kod kuće. Vjerojatno jedini pozitivan učinak gospodarskih nedaća jest činjenica da sve veći broj Amerikanaca uzgaja povrće u svom vrtu. Vrtlarenje pruža i druge dobrobiti. Brenda Engle, tvornička radnica, sa suprugom uzgaja grah i tvrdi da ju to opušta. “Dok sam u vrtu, svi problemi nestaju”.

Lyndsey Lewis

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com