Šeik Kamal Maamouri, vođa jednog od najvećih šijitskih plemena u Iraku, prije je nazivao američke postrojbe stacionirane ovdje okupatorima.Sada više nije siguran želi li doista da Amerikanci odu. Poput mnogih Iračana, pomalo se uplašio nakon prošlomjesečne objave da će Sjedinjene Američke Države u Iraku sljedeće godine ostaviti samo tri do četiri tisuće vojnika.

“Zbog političkih promjena koje su se ovdje odvile, kao i sigurnosnih problema mnogi su Iračani, pa tako i ja, promijenili mišljenje o povlačenju američkih postrojbi”, priznao je Maamouri.Takvo bi se mišljenje tek rijetki Šijiti usudili izraziti prije, kad se činilo da Sjedinjene Američke Države nikada neće otići. “Oni unose određenu ravnotežu u iračko društvo”, sada kaže Maamouri.Iako su Iračani tražili od Amerikanaca da odu još od samog početka okupacije 2003. godine, izgledi ovako drastičnog povlačenja, na tek nekoliko tisuća od ukupno 48.000 vojnika koliko ih je trenutno ovdje, otkrili su drugu stranu psihe Iračana. Naime, ovo je nacija koja ne vjeruje samoj sebi i nema povjerenja u vladine sigurnosne snage, kao ni svoje političke vođe.Iračani koji su nekoć srdačno klicali nakon pada najvećeg diktatora u ovoj državi, danas se prisjećaju kaosa i krvoprolića koji su uslijedili nakon Saddama Husseina. Irak još nosi ožiljke te prošlosti u kojoj su su Suniti sukobili sa Šijitima, a Arapi s Kurdima. Još uvijek nema snažnih institucija ni kolektivnog osjećaja nacionalne svrhe koji bi ih držao zajedno.“Ne smijemo dati osjećajima da prevladaju kad razmišljamo o okupaciji”, izjavio je guverner pokrajine Anbar, Mohammed Qasim Abed, koji je deset godina bio žustri zagovornik američkog povlačenja, a danas se dvoumi s obzirom da je nasilje na njegovom području već poraslo. “Irak jednostavno nije spreman, te je nužno da Amerikanci ostanu i spriječe samouništenje Iraka, pomognu spriječiti nasilje. No, znamo da pritom 3000 vojnika neće biti dovoljno.”Added Mateen Abdullah Karkukli (43), stanovnik Kirkuka, rekao je: “Ako se Amerikanci povuku, doći će do problema jer u državi više neće biti velike sile koju svi poštuju.”

Ali, kako se i on premišlja glede svega toga, dodao je: “Ako pak ostanu, doći će do još većih problema jer će pobunjenici i paravojska imati opravdanje za nastavak svojih oružanih napada.”Nije nimalo iznenađujuće da su Kurdi i Suniti, manjine u ovoj državi u kojoj većinsko stanovništvo čine Šijiti, zabrinutiji u vezi povlačenja. Kurdi strahuju da će snažna šijitska vlada dovesti pod upitnik autonomiju koju uživaju na sjeveru, a Suniti se boje nasilja od strane Šijita. Iračani ne vjeruju da njihova vlada može ponovno uspostaviti stabilnost. U velikoj mjeri okrivljuju Sjedinjene Američke Države da su im narušile temelje društva, a sada i za to što se planiraju povući prije negoli su popravile štetu. Brojni Iračani imaju cijeli popis stvari za koje bi voljeli da ih Amerikanci obave, uključujući sprječavanje nasilja između Kurda i Arapa u blizini Kirkuka te osiguranje jamstva da premijer Nuri Kamal al-Maliki i njegova vlada neće izolirati sunitsku manjinu.“Amerikanci su nas uvrijedili i doprinijeli početku sektaškog sukoba”, izjavio je Khalif Mijbel al-Jebori (51), poljoprivrednik iz Hawije. “A sada će otići, pa će nama zavladati susjedne zemlje. Ali s obzirom da su Amerikanci uzrokovali sve te probleme, trebali bi ostati i riješiti ih.”Ovdašnji analitičari tvrde kako iračke sigurnosne snage ne uspijevaju obraniti zemlju od vanjskih prijetnji kao što je Iran. U Bagdadu su, naime dva državna odjela čiji je zadatak zajamčiti sigurnost (ministarstvo unutarnjih poslova i ministarstvo obrane) već godinu i pol bez čelne osobe.“Iranci su uvjereni kako su nešto postigli jer će Amerikanci ovdje zadržati samo 3000 vojnika”, rekao je Mithal al-Alusi, sekularni Sunit i bivši parlamentarni zastupnik. “Iranci i njihovi agenti upravo slave.”

Michael S. Schmidt; Izvještaju doprinjeli: Yasir Ghazi, Zaid Thaker i Omar al-Jawoshy iz Bagdada, te zaposlenici The New York Timesa iz pokrajine Anbar u Iraku, Kirkuka u Iraku i Babila u Iraku