EN DE

Kako naći privatnost na internetu koji sve razotkriva

Autor: The New York Times
03. lipanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Sustavi za praćenje podataka bilježe svaki put kad putem interneta kupite rublje. Pamte kad u tražilice upisujete simptome svojeg čudnog osipa, a izgleda da povuku i vaša ljubavna pisma iz pretinca elektroničke pošte kad se automobilima provezu kraj vaše kuće.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

“To je bilo možda najveće kršenje prava na privatnost kakvo smo dosad doživjeli”, izjavio je za Times Johannes Caspar, njemački stručnjak za zaštitu podataka, nakon što je prisilio Google da mu pokažu što su njihova Street View vozila prikupila o njegovim sugrađanima. “Bili smo strahovito ljuti.”Ona mala slova u izjavama o privatnosti ne treba shvatiti kao zid između korisnika interneta i onih koji prikupljaju podatke, a vlade diljem svijeta pokušavaju urediti odnos poslovnih interesa i sigurnosti građana. Američka Savezna komisija za trgovinu prati pridržavaju li se internetske tvrtke vlastitih pravila o privatnosti dok dijele osobne podatke svojih korisnika. Međutim, komisija nema ovlasti za kažnjavanje većine prekršaja te gotovo i ne može utjecati na poslovanje tvrtki koje nemaju pravila o privatnosti. “Privatnost je u Sjedinjenim Američkim Državama dio poslovnog odnosa s potrošačem”, kaže Jacob Kohnstamm, direktor Nizozemske uprave za zaštitu podataka, “a u Europi je riječ o pitanju temeljnih prava.” Europska komisija je predložila zakon koji bi internetske tvrtke obvezao na to da od korisnika dobiju dopuštenje i precizne upute o korištenju njihovih osobnih podataka, no nezasitan glas potrošača za informacijama prepreka je izglasavanju zakona o zaštiti podataka. “Nema nam druge nego vjerovati Googleu”, za Times je izjavio Christian Sandvig, stručnjak za komunikacijsku tehnologiju i javnu politiku pri Sveučilištu u Illinoisu. A što se više oslanjamo na Google i Facebook, oni se više oslanjaju na potrošače u razvoju svojeg poslovnog modela, a oni se pak oslanjaju na ciljano oglašavanje. Koje su nam, stoga, mogućnosti? Tehnološke tvrtke razvijaju mehanizme za obustavljanje praćenja, koji će biti slični popisima telefonskih brojeva koje oglašivači ne smiju zvati. Jon Leibowitz, čelnik Savezne komisije za trgovinu, od tvrtki očekuje da učine više od pukog blokiranja ciljanih oglasa. Dok čekamo da te mjere postanu stvarnost, naše će podatke drugi i dalje prikupljati za vlastitu financijsku korist. Moramo prihvatiti da će naše aktivnosti uvijek biti vidljive ili trebamo mnogo energije uložiti u stvaranje vlastite slike u javnosti. Postoji i treća mogućnost, a to je povlačenje s interneta.

Sustavi za praćenje podataka bilježe svaki put kad putem interneta kupite rublje. Pamte kad u tražilice upisujete simptome svojeg čudnog osipa, a izgleda da povuku i vaša ljubavna pisma iz pretinca elektroničke pošte kad se automobilima provezu kraj vaše kuće.

“To je bilo možda najveće kršenje prava na privatnost kakvo smo dosad doživjeli”, izjavio je za Times Johannes Caspar, njemački stručnjak za zaštitu podataka, nakon što je prisilio Google da mu pokažu što su njihova Street View vozila prikupila o njegovim sugrađanima. “Bili smo strahovito ljuti.”Ona mala slova u izjavama o privatnosti ne treba shvatiti kao zid između korisnika interneta i onih koji prikupljaju podatke, a vlade diljem svijeta pokušavaju urediti odnos poslovnih interesa i sigurnosti građana. Američka Savezna komisija za trgovinu prati pridržavaju li se internetske tvrtke vlastitih pravila o privatnosti dok dijele osobne podatke svojih korisnika. Međutim, komisija nema ovlasti za kažnjavanje većine prekršaja te gotovo i ne može utjecati na poslovanje tvrtki koje nemaju pravila o privatnosti. “Privatnost je u Sjedinjenim Američkim Državama dio poslovnog odnosa s potrošačem”, kaže Jacob Kohnstamm, direktor Nizozemske uprave za zaštitu podataka, “a u Europi je riječ o pitanju temeljnih prava.” Europska komisija je predložila zakon koji bi internetske tvrtke obvezao na to da od korisnika dobiju dopuštenje i precizne upute o korištenju njihovih osobnih podataka, no nezasitan glas potrošača za informacijama prepreka je izglasavanju zakona o zaštiti podataka. “Nema nam druge nego vjerovati Googleu”, za Times je izjavio Christian Sandvig, stručnjak za komunikacijsku tehnologiju i javnu politiku pri Sveučilištu u Illinoisu. A što se više oslanjamo na Google i Facebook, oni se više oslanjaju na potrošače u razvoju svojeg poslovnog modela, a oni se pak oslanjaju na ciljano oglašavanje. Koje su nam, stoga, mogućnosti? Tehnološke tvrtke razvijaju mehanizme za obustavljanje praćenja, koji će biti slični popisima telefonskih brojeva koje oglašivači ne smiju zvati. Jon Leibowitz, čelnik Savezne komisije za trgovinu, od tvrtki očekuje da učine više od pukog blokiranja ciljanih oglasa. Dok čekamo da te mjere postanu stvarnost, naše će podatke drugi i dalje prikupljati za vlastitu financijsku korist. Moramo prihvatiti da će naše aktivnosti uvijek biti vidljive ili trebamo mnogo energije uložiti u stvaranje vlastite slike u javnosti. Postoji i treća mogućnost, a to je povlačenje s interneta.

Christine DiGangi

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com

Autor: The New York Times
03. lipanj 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close