Ekonomska kriza potrošače je natjerala da mijenjaju način kupnje i racionaliziraju troškove, a trgovce je istodobno primorala da budu što maštovitiji kako bi ih privukli. U SAD-u je, primjerice, donedavno vrlo popularan bio koncept trgovina “sve po dolar”, no veliki trgovci poput Walmarta doskočili su tome tako što su krajem mjeseca na police počeli plasirati manja pakiranja ili ambalažu određenih proizvoda što im je bitno smanjilo cijenu i vratilo kupce u trgovinu. “Walmart politiku ‘one-dollar’ realizira kroz prilagodbu pakiranja proizvoda i strateška partnerstva s dobavljačima. To bi bilo kao kad bi Konzum od svojih dobavljača tražio da pakiranja prilagode tako da prodajna cijena na polici bude primjerice 10 kuna. To znači da bi u vrećici čokolina umjesto 250 bilo 200 grama ili manje, u vrećici ki-ki bombona umjesto 100 grama 150 gr ili više. Dakle, u ugovaranju s dobavljačima tražilo bi se da pakiranje ekskluzivno prilagode maloprodavaču koji uvodi ovaj koncept kao bazu svoje poslovne politike. Kako bi u tom slučaju bilo riječi o isplativosti u izuzetno velikim proizvodnim serijama standardnih (već brendiranih) proizvoda, povlači se pitanje o strateškim poslovnim odnosima s dobavljačima”, objašnjava Blaženka Knežević, profesorica na Katedri za trgovinu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Kako kaže, Walmart zbog velikih količina narudžbe može diktirati uvjete dobavljačima i takav koncept nametnuti u vlastitu poslovnu politiku, no manjima bi to vjerojatno bio problem.

Neprimjenjiv model
U Hrvatskoj takvu praksu još nemamo, a unatoč smanjenoj kupovnoj moći ni jeftine trgovine “sve po 12 kuna” nisu napravile veliki bum. Knežević smatra da je to zato što je upitna kvaliteta većine proizvoda u prodajnom asortimanu takvih trgovina i da je velika fluktuacija asortimana, a u takvim trgovinama nedostajalo je i doživljajnih elemenata kupnje. “Možda najvažniji faktor je nemogućnost korištenja ikakvih kreditnih ili debitnih kartica što velikom dijelu stanovništva u vrijeme recesije predstavlja velik problem”, smatra Knežević. Zato se maloprodajni trgovci u Hrvatskoj protiv recesije bore na druge načine, a najčešći su jeftine robne marke i mogućnost odgode plaćanja.

Trgovačke marke
“Povećan je udio trgovačkih marki na policama čime se kupcima u svakoj robnoj grupi nude proizvodi po nižim cijenama koje proizvođači nisu brendirali, već maloprodavač brendira vlastitu robnu marku za cijeli lanac prodavaonica ili za pojedinu robnu grupu”, priča Knežević dodajući kako se prema provedenim istraživanjima uočava kako u doba recesije u potrošačkim košaricama sve više raste udio proizvoda s trgovačkim markama. Osim toga, dodaje, trgovci kupce pokušavaju privući akcijskim cijenama strateški važnih proizvoda što se izuzetno naglašava u svim promotivnim materijalima maloprodavača. “Često je riječ o socijalno važnim kategorijama poput mliječnih proizvoda, brašna, šećera i slično”, nastavlja napominjući i kako se danas više vodi računa o isteku roka trajanja proizvoda te se uvode posebne police s upravo takvim proizvodima čije su cijene niže 30 do 80 posto od onih kojima rok isteka još nije blizu. Uvođenje prodaje živežnih namirnica obročnom otplatom kreditnim ili debitnim karticama, što od 2005. do 2008. nije bilo moguće kod većine maloprodavača u Hrvatskoj, također je jedan od načina privlačenja kupaca, smatra Knežević, a politika dana umirovljenika, studenata, đaka, trudnica i drugih socijalno osjetljivih skupina potrošača, kada se na jedan dan u jednome mjesecu (ili tjednu) posebnim kategorijama potrošača osiguravaju povoljniji uvjeti plaćanja daju veći popusti i/ili prilagođuje asortiman, sve je češća praksa.

Hrvatske navike

Najvažniji omjer cijene i kvalitete
I dok neka istraživanja pokazuju kako se sve više kupaca odlučuje za kupnju robnih marki, prema drugima kupci više pozornosti pridaju kvaliteti. Istraživanje Centra za istraživanje tržišta GfK pokazuje kako čak 40 posto ispitanika prilikom kupnje proizvoda i usluga danas ponajviše gleda i vrednuje “omjer cijene i kvalitete”. Ponajprije je kvaliteta bitna za 22,5 posto ispitanih, utjecaj proizvoda na zdravlje važno je za njih 17 posto, a cijena je tek na četvrtome mjestu sa svega 8,3 posto. “Vjerujemo da je tome tako zato što su naši sugrađani danas bombardirani ponudama s niskim cijenama, ali i prečesto preniskom kvalitetom. Građani su se očito tijekom nekoliko posljednjih godina nerijetko ‘opekli’ inzistirajući na najnižoj cijeni. Eksprimentirajući s kupnjom nekih novih proizvoda i usluga, naučili su da za svoj novac mogu tražiti iznimno nisku cijenu, ali da pri tome ne moraju odustati od visoke kvalitete”, komentirala je Mirjana S. Pelaić, direktorica tvrtke Axios u Hrvatskoj, koja je i naručitelj istraživanja.