Budući da mi je trebao odmor od sveprisutnog izljeva nafte British Petroluma, odlučio sam pogledati “Apollo 13”, film koji mi uvijek podigne raspoloženje. 0, to uživanje u danima kad se sve moglo popraviti selotejpom i američkom samouvjerenošću! Žao mi je što moram reći da sada to izgleda poput vremenske kapsule. Film obrađuje let na Mjesec iz 1970., koji nam je podario dvije rečeni-ce koje su postale kulturalne iko-ne: “Houston, imamo problem” i “Neuspjeh nije opcija”. Ispada da je prva zapravo varijacija uistinu izgovorenih riječi, a druga se ne nalazi u povijesnom zapisu. No one su dio naše slike o sebi. Na pravom letu, kao i u filmu, naši su momci sklepali nekakvu varijaciju užeta za spašavanje na lunarni modul i preusmjerili ono malo energije što im je ostalo na što precizniji put kući.

Promatrajući nespretne pokušaje BP-a da spriječi širenje najgoreg izljeva nafte u američkoj povijesti, pitam se što se dogodilo američkoj dovitljivosti. Da, svjestan sam, oni su Britanci. Ali to je naš izljev, u našim vodama, iz bušotine izgrađene u teksaškoj kompaniji Halliburton koju je vodio Dick Cheney prije nego što se otputio u Bijelu kuću. Pred nama je rak koji ubija golem i raznoliki morski ekosustav, a najbolji naftni inženjeri današnjice su bespomoćni. “Apollo 13” jasno nam pokazuje da mi nismo u poslu proizvodnje bespomoćnosti. Ali što se tiče naftne mrlje, bespomoćni smo – i to namjerno. Bušotine u Meksičkom zaljevu trebale su predstavljati najnapredniju teh-nologiju na planetu. Ta tehnologija bila je toliko napredna da su BP i druge naftne kompanije 2008. oslobođene kreiranja plana za čišćenje velikog izljeva. Nisu čak postavili vatrogasnu postrojbu jer je bilo smiješno pomisliti da bi moglo doći do požara. Rezoni-rali su da je BP prevelik i prenapredan da ne bi uspio. Dodatno, dobrovoljna kontrola, tvrdile su naftne tvrtke, funkcionirala je baš kako treba. Ako vam to zvuči poznato, prisjetite se argumenata koje ste slušali netom prije eksplozije financijske krize. Derivacije i kolateralna dugovanja na kojima je Wall Street zarađivao, neviđene svote novca gotovo su potpuno uništile gospodarstvo jer su bile prevelike i prenapredne do te mjere da ih nitko nije razumio. No u oba slučaja pozornica za katastrofalni neuspjeh je postavljena, i u oba slučaja mogu se točno odrediti najvjerojatniji uzroci. Prvi se tiče veličine. U potrazi za najnaprednijim oblikom nafte tvrtke su morale ići dalje i dublje u nikad riskantnije pothvate kako bi izvukle to fosilno gorivo iz njegova pradavnog ležišta. Era lako-dostupnoga goriva davno je zavr-šila. U novom razdoblju monstru-ozne bušotine poput Deepwater Horizona spuštaju se 1,6 km ispod površine, a zatim buše 6000 me-tara ispod oceanskog dna. Srž tih novih strojeva ne može se shvati-ti. Njihovo je usporavanje, što je BP trebao učiniti na prvi znak ne-volje, preskupo. A zbog veličine i složenosti ne postoji jednostavan način ručnog popravka. Kad sigurnosni uređaj za sprečavanje eksplozije nije proradio, nije postojala mogućnost oslanjanja na ljudske vještine – nije bilo čak ni plana, što se poslije doznalo. Neuspjeh je postao jedina opcija. Drugi uzrok je razmatranje posljedica golemog ispusta nafte. Da posada Apolla 13 nije uspjela, izgubila bi vlastite živote. Sve što je BP trebao napraviti jest ugle-dati se na Exxon. Nakon najgoreg izljeva nafte u američkoj povijesti Exxon je proveo gotovo dva de-setljeća u pravnim zavrzlamama koje su ih trebale dovesti na rub poslovne propasti. No na kraju je Exxon prevladao. Vrhovni sud predvođen Johnom Robertsom, poslušnom marionetom poslovnog svijeta, presudio je u korist nafte. Slično tomu titani Wall Streeta koji su umalo uništili američko gospodarstvo nisu za-vršili u zatvoru. Nije prekasno preokrenuti stvari. Kongres bi mogao izglasati Zakon o prevenciji v

Timothy Egan