Kad su američki istražitelji pomnije proučili napad američkih helikoptera koji se zbio prošle veljače, a tijekom kojega je poginulo 32 Afganistanaca, otkrili su da je operater automatske letjelice Predator propustio prenijeti ključne informacije o skupini seljana i njihovom sastavu.

No, dužnosnici ratnog zrakoplovstva i oružanih snaga sada tvrde da za tu pogrešku postoji još jedan razlog: preopterećenje podacima. U zrakoplovnoj bazi u Nevadi, operater i njegov tim s naporom su pokušavali odgonetnuti što se događa u selu, gdje se formirao konvoj. Istovremeno su pratili video prijenos s automatske letjelice i sudjelovali u desetak razgovora putem radija i poruka s obavjesnim analitičarima te postrojbama na terenu. Bilo je tu i utemeljenih izvještaja da u skupini ima djece, no tim se uslijed bujice podataka nije primjereno usredotočio na to – baš kao što računalni operater previdi važnu poruku elektroničke pošte zbog gomile papira koja neprestano raste. Tim je bio pod intenzivnim pritiskom da zaštiti obližnje američke snage, pa je u konačnici odredio, netočno, da konvoj seljana predstavlja opasnu prijetnju, što je za posljedicu imalo jedan od najgorih gubitaka civilnih života u cijelom ratu. “Preopterećenje podacima – to je točan opis”, izjavio je jedan viši časnik tijekom istrage, a s nama je razgovarao anonimno jer bi cijeli slučaj mogao završiti na vojnom sudu. Rekao je da su te pogibije mogle biti spriječene “da smo samo malo usporili i pomnije promislili”.Podaci su najmoćnije oružje 21. stoljeća. Neprikosnovene količine sirovih podataka pomažu vojsci da odredi koje mete napasti, a koje bi bilo bolje izbjeći. Senzori u bespilotnim letjelicama omogućili su nastanak nove vrste umreženih ratnika koji moraju filtrirati bujicu informacija. No, intenzivno obavljanje višestrukih zadataka najednom koje se zahtijeva u takvim situacijama može otežati razlikovanje dobrih i loših podataka. Vojska je, dakle, suočena s novim pitanjem održavanja ravnoteže: kako pomoći vojnicima da dobro iskoriste masu podataka bez da podlegnu preopterećenosti.

U cijelom vojnom sustavu protok podataka vrtoglavo se povećao; od napada na SAD 11. rujna 2001., količina podataka koje prikupljaju letjelice na daljinsko upravljanje i ostali tehnološki uređaji za nadzor porasla je za 1600 posto. Na tlu, postrojbe također koriste uređaje na daljinsko upravljanje za komunikaciju, upute i određivanje koordinata za bombardiranje. A monitori u raketnim zrakoplovima ponekad su toliko nakrcani podacima da ih neki piloti nazivaju “kante za slinu” jer se, kako kažu, izgube gledajući u njih.Vojska je angažirala stručnjake kako bi joj pomogli shvatiti ograničenja i potencijale uma. Baš kao što je vojni svijet dugi niz godina gurao tehnologiju naprijed, sada je na prvoj liniji glede pokušaja razumijevanja kako da se ljudi nose s tehnologijom bez da ih ona “proguta”.Na sveučilištu George Mason u Virginiji znanstvenici mjere moždane valove testnih subjekata dok koriste simulaciju posla koji se obavlja u vojnoj zrakoplovnoj bazi u Nevadi. Na računalnom ekranu subjekti gledaju video prijenos iz jedne bespilotne letjelice na daljinsko upravljanje te prate lokaciju drugih, uz zapovijedi kamo da ih upute. Prilikom toga nose kapu na koju su priključene elektrode koje mjere moždane valove. Kako se broj letjelica i brzina izdavanja zapovijedi povećavaju, moždana aktivnost pokazuje iznimno visoke vrijednosti električne aktivnosti znane kao theta, što među znanstvenicima pobuđuje zabrinutost.“Obično je to pokazatelj ektremnog preopterećenja”, smatra Raja Parasuraman, ravnatelj sveučilišnog programa za ljudski čimbenik i primijenjene spoznaje.Tehnologija omogućuje vojnicima prihvat veće količine informacija, što im napreže mozak. A vojni stručnjaci slažu se da stres kojim su vojnici izloženi u borbi samo pogoršava stvari. Tijekom testova, znanstvenici su otkrili da vojnici koji upravljaju tenkom i istovremeno prate prijenos s letjelica na daljinsko upravljanje često ne vide mete koje im se nalaze u neposrednoj blizini.

Za vojnika koji cijeloga života koristi računalo i telefone, “obavljanje više zadataka istovremeno može imati negativne učinke”, izjavio je Michael Barnes, psiholog pri Laboratoriju za vojna istraživanja u Marylandu te naveo nekoliko studija koje podupiru tu tvrdnju.Vojska iskušava neke nove pristupe kako da vojnici ostanu usredotočeni. U vojnoj bazi na havajskom otoku Oahu znanstvenici obučavaju mozgove vojnika programom koji se zove “obuka umne spreme bazirana na pozornosti”. U njemu traže od vojnika da se skoncentrira na određeni dio tijela, na stopalo položeno na pod ili sjedenje na stolici te da se zatim usredotoči na nešto drugo, poput zvuka uređaja za klimatizaciju.“Postavljamo pitanje možemo li putem usmjeravanja pozornosti preinačiti funkcioniranje sustava za pažnju”, izjavila je jedna od znanstvenica, Elizabeth A. Stanley, profesorica sigurnosnih studija na sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Premda strahuje zbog digitalne preopterećenosti, vojska SAD-a priznaje da je tehnologija vjerojatno najbolji način kako poučiti novu generaciju vojnika. Tijekom osnovne obuke, novake se može obučavati putem aplikacija za iPhone. U jednom dijelu ažurirane osnovne obuke, novake se prisilno stavlja u situaciju preopterećenosti informacijama – primjerice, testiraju im vještinu pružanja prve pomoći dok svladavaju teren pun prepreka. “Nova generacija uči na ovaj način”, izjavio je general pukovnik Mark P. Hertling koji nadgleda početnu obuku svakog vojnika.

Intenzitet ratovanja u računalnom dobu očitava se i u instalaciji za obavjesne poslove i nadzor u zračnoj bazi Langley u Virginiji. Svakoga dana diljem nadzorne mreže ratnog zrakoplovstva SAD-a vrijedne pet milijardi dolara, ratnici u majušnim uredima pregledaju 1000 sati video snimaka, 1000 špijunskih fotografija snimljenih s velike visine i stotine sati takozvanih signalnih obavjesnih podataka, obično poziva upućenih mobitelom.Za ljude poput Josha, 25-godišnjeg poručnika (iz sigurnosnih razloga Ratno zrakoplovstvo nije nam dalo njegovo puno ime), obavljanje nekoliko zadataka istovremeno svakodnevna je rutina. Dok gleda, Josh koristi tajni sustav za slanje poruka u realnom vremenu koji prikazuje do 30 različitih razgovora sa zapovjednicima na prvoj crti bojišnice, postrojbama koje se u tom trenu bore i bojnim stožerom u pozadini. A sluša i glas pilota iz špijunskog zrakoplova U2 u stratosferi. “U jednom uhu mi je jedan telefon na kojem razgovaram s pilotom, u drugom uhu mi je drugi telefon, tipkam i na taj načim razgovaram te promatram ekrane, sve to istodobno”, kaže Josh. “To je prilično intenzivno.” Stres ostaje i nakon što smjena završi. Josh radi uz Anthonyja (23) koji kaže da ga svake večeri boli mozak. “Upijate toliko informacija da to jednostavno ne možete isključiti. Ponekad mi vježbanje pomogne”, kaže Anthony. Video igrice ne pomažu. “Treba mi nešto stvarno”.

Thom Shanker i Matt Richtel