Na sjevernoj je hemisferi očito postalo normalno da se vremenski uvjeti mijenjaju iz krajnosti u krajnost. Stanovnici nekih dijelova Sjedinjenih Američkih Država u ožujku su se smrzavali nakon nezapamćenog toplinskog vala. Diljem Europe stotine je ljudi umrlo nakon što je kontinent u prvoj polovici veljače okovala ledena fronta, no tjedan dana kasnije Parižani su u kratkim rukavima lagodno šetuckali niz Champs-Élysées. Može li znanost objasniti što se događa?

Ne baš. Znanstvenici razvijaju teorije koje bi dio kaotičnih klimatskih promjena mogle povezati s globalnim zatopljenjem. Najviše se sumnja na drastično topljenje arktičkog leda, a smatra se da je riječ o izravnoj posljedici ispuštanja stakleničkih plinova. “Nije pitanje utječe li smanjenje leda na atmosferska kretanja na većoj razini”, kaže Jennifer Francis, klimatologinja sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju. “Pitanje je može li uopće ne utjecati te kakvi su mehanizmi tog utjecaja?” Kako se planet zagrijava, sve se više energije i pare oslobađa u atmosferu te pokreće vremenske promjene. U izvještaju koji je krajem ožujka objavio Međuvladin odbor Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama potvrđeno je da je globalno zatopljenje povezano s povećanjem topline, padalina i čestih poplava u obalnim područjima. Američki su znanstvenici objavili da je veljača bila 324. uzastopni mjesec u kojem su temperature na globalnoj razini premašile dugogodišnji prosjek za pojedine mjesece, posljednji je put temperatura ispod prosječne razine zabilježena u veljači 1985. U SAD-u meteorolozi sve više bilježe rekordno visoke, a ne niske temperature. Ove je godine SAD zabilježio 17 novih dnevnih maksimalnih temperatura, kako stoji u analizi istraživačke grupe Climate Central iz New Jerseyja. Znanstvenici koji osporavaju važnost globalnog zatopljenja dugo su ismijavali bilo kakvu vezu stakleničkih plinova s ekstremnim vremenskim uvjetima.

John Christy, klimatolog sa Sveučilišta u Alabami, pred Kongresom je lani izjavio da su “vremenski uvjeti vrlo dinamični, naročito u lokalnim okvirima, pa se ekstremni događaji određenog tipa događaju negdje na planetu svake godine”. Međutim, glavnina znanstvenika nastoji otkriti na koje ekstremne vremenske uvjete utječe ljudska ruka pa se sve više posvećuju arktičkom ledu, koji se od početka osamdesetih do danas smanjio za otprilike 40 posto. To znači da se čitavo područje Arktičkog oceana veličine Europe pretvorio u mračne, otvorene vode, a ne u led koji odbija sunčevu svjetlost, pa voda upija višak topline te je ujesen i u ranu zimu otpušta u atmosferu. Francis je dokazala kako to utječe na zračni tok koji kruži sjevernom hemisferom – sve manja razlika u temperaturama između Arktika i srednjih geografskih širina stvara smetnje u zračnom toku pa se od zapada prema istoku kreće sporije.“To znači da će, kakvi god danas vremenski uvjeti bili, suhi, vlažni, vrući ili snježni, vjerojatno trajati dulje nego što su prije”, kaže Francis. “Ako se takvi uvjeti zadrže dovoljno dugo, povećava se šansa za ekstremnim toplinskim valom, sušom ili hladnoćom”, dodaje. No Martin Hoerling, koji analizira klimatske uvjete u Nacionalnoj upravi za oceanske i atmosferske uvjete, smatra da neki znanstvenici prenagljuju kad vremenske uvjete povezuju s ljudskim djelovanjem. Kaže da je proveo računalne analize koje nisu protvrdile da se izvan arktičkog kruga širi utjecaj topljenja leda. “Ono što se događa na Arktiku uglavnom se ondje i zadrži”, kaže. Hoerling smatra kako će analize pokazati da je toplinski val u ožujku nastao zbog prirodnih uzroka, no dodaje da je “ožujak stvarno bio čudan”.

Justin Gills i Joanna M. Foster