Molim vas nemojte ponijeti svoje organe u nebo”, piše na američkoj naljepnici za automobile. “Nebo zna da ih trebamo ovdje na zemlji”, dodaje. Prošle je godine više od 7000 Amerikanaca umrlo čekajući presađivanje organa – gotovo dvostruko više od broja američkih vojnika koji su ubijeni u Iraku od 2003. I u Europi je također na tisuće ljudi čiji bi životi mogli biti produženi ili promijenjeni (na primjer, vraćanjem vida) kroz transplantacije, a gube priliku zbog nedostatka dostupnih organa.

Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) otkrilo je da samo svaki deseti čovjek kojemu je potreban novi bubreg, organ koji se najviše traži, uspije i dobiti. Na najsiromašnijim mjestima je, naravno, složeno presađivanje – koje u američkom zdravstvenom sustavu stoji 500.000 dolara – ionako nezamislivo za većinu ljudi. Ali jaz između ponude i potražnje organa utječe i na siromašne stvarajući tržište organima u kojem cvjetaju zloporabe. U bogatim zemljama i zemljama sa srednjim prihodima liste čekanja za presađivanje organa postaju sve duže, jer starenje stanovništva, hipertenzija i prekomjerna težina (jedan od najčešćih uzroka zatajenja bubrega od dijabetesa) uzimaju svoj danak. Problem je pogoršao manji broj poginulih na cestama u bogatim zemljama, koji su – zajedno s moždanim i srčanim udarima – glavni izvor organa za transplantaciju. Nije ni čudo da ljudi pretražuju svijet kako bi pribavili organe koje oni ili njihovi voljeni trebaju; niti da beskrupulozni posrednici nude pomoć. Posljednji od mnogih skandala sa skupljanjem organa sada bjesni Indijom, jednom od nekoliko siromašnih zemalja u kojima je prodaja organa nekada bila legalna, ali je sada zabranjena, i gdje je očito posljedica bila prebacivanje trgovine u podzemlje. Doktor Amit Kumar čeka na suđenje nakon što je navodno priznao da je obavio stotine ilegalnih presađivanja za bogate klijente iz Amerike, Velike Britanije, Kanade, Saudijske Arabije i Grčke. Optužen je za privlačenje radnika u svoju kliniku s ponudama zaposlenja; žrtvama je tada ponuđeno i do 2000 dolara, što je velika svota, kako bi prodali bubreg. Za neke koji su odbili smatra se da su im bubrezi uklonjeni nakon što su uspavani. Još jedna prevara s bubrezima cvjetala je u Južnoj Africi između 2001. i 2003. Donatori su bili regrutirani u Brazilu, Izraelu i Rumunjskoj s ponudama od 5000 do 20.000 dolara da posjete Durban i ostanu bez bubrega. Više od stotinu primatelja, uglavnom Izraelaca, platilo je i do 120.000 dolara po osobi za “odmor s presađivanjem”; pretvarali su se da su u rodu s donatorima i da nikakav novac nije promijenio ruke.