EN DE

Japanski automati privlače sve više kockara

Autor: The New York Times
04. srpanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —

U Japanu je igranje na aparatu Pachislo opsesija. Kompulzivni igrači znaju satima sjediti u tmurnim lokalima s automatima Pachinko (tako nazvanima po vertikalnoj igri flipera iz koje je proizašao i Pachislo).

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Premda je kockanje u Japanu nezakonito, igrači mogu osvojene žetone zamijeniti za “nagrade”, primjerice plasične kutije ili upaljače, koje zatim u obližnjem lokalu mijenjaju za gotovinu. Jeftini i pomalo kičasti automati Pachislos razlikuju se od većine automata. Prvo, rade na žetone, a ne na novac. Drugo, navodno se zahtijeva vještina: ispod svakoga kola je gumb koji ga ručno zaustavlja, što znači da igrači mogu doći do glavne nagrade samo ako stisnu gumb u pravom trenutku. Nadalje, oni nisu samo automati. Mnogi, a posebice noviji modeli, imaju LCD ekrane na kojima se odvijaju složene priče u stilu videoigrica. A imaju i neke otkvačene značajke koje privlače kolekcionare lude za kičem: šaroliku grafiku u anima stilu te zvučne efekte koji paraju uši. Pachislosi su znatno jeftiniji od američkih inačica: osnovni model stoji oko 250 dolara, dok automat koji je povučen iz rada u Las Vegasu stoji između 800 i 2000 dolara. Ti vas aparati jednostavno očaraju, kaže David Plotz, urednik časopisa “Slate”, koji je nakon posjeta Japanu 2001. godine pisao o lokalima s Pachinko automatima za “Japansko društvo”. Međutim, u SAD-u opsesija se stvorila zbog skupljanja tih uređaja, a ne igranja. Kolekcionari se okupljaju na internetskim stranicama kao što su Pachitalk.com i PachisloDB.com te razmjenjuju recenzije o najnovijim aparatima ili nude savjete gdje pronaći rijetke primjerke. YouTube je prepun snimaka zaljubljenika u Pachisloe koji se prave važnim svojim zbirkama.

U Japanu je igranje na aparatu Pachislo opsesija. Kompulzivni igrači znaju satima sjediti u tmurnim lokalima s automatima Pachinko (tako nazvanima po vertikalnoj igri flipera iz koje je proizašao i Pachislo).

Premda je kockanje u Japanu nezakonito, igrači mogu osvojene žetone zamijeniti za “nagrade”, primjerice plasične kutije ili upaljače, koje zatim u obližnjem lokalu mijenjaju za gotovinu. Jeftini i pomalo kičasti automati Pachislos razlikuju se od većine automata. Prvo, rade na žetone, a ne na novac. Drugo, navodno se zahtijeva vještina: ispod svakoga kola je gumb koji ga ručno zaustavlja, što znači da igrači mogu doći do glavne nagrade samo ako stisnu gumb u pravom trenutku. Nadalje, oni nisu samo automati. Mnogi, a posebice noviji modeli, imaju LCD ekrane na kojima se odvijaju složene priče u stilu videoigrica. A imaju i neke otkvačene značajke koje privlače kolekcionare lude za kičem: šaroliku grafiku u anima stilu te zvučne efekte koji paraju uši. Pachislosi su znatno jeftiniji od američkih inačica: osnovni model stoji oko 250 dolara, dok automat koji je povučen iz rada u Las Vegasu stoji između 800 i 2000 dolara. Ti vas aparati jednostavno očaraju, kaže David Plotz, urednik časopisa “Slate”, koji je nakon posjeta Japanu 2001. godine pisao o lokalima s Pachinko automatima za “Japansko društvo”. Međutim, u SAD-u opsesija se stvorila zbog skupljanja tih uređaja, a ne igranja. Kolekcionari se okupljaju na internetskim stranicama kao što su Pachitalk.com i PachisloDB.com te razmjenjuju recenzije o najnovijim aparatima ili nude savjete gdje pronaći rijetke primjerke. YouTube je prepun snimaka zaljubljenika u Pachisloe koji se prave važnim svojim zbirkama.

U skromnom jednosobnom stanu Eddieja Cramera, u newyorškoj četvrti Brooklyn Heights, Pachislosi koji isijavaju snažnu svjetlost i proizvodne odvratne metalne zvukove prekrivaju sve slobodne površine, uključujući i spavaću sobu. Cramer, jedan od vodećih kolekcionara tih automata, kaže: “Zapravo ne volim posjetitelje.” Brian Evans umirovljeni je mornarički tehničar koji je otkrio Pachislose dok je početkom 1990ih bio u Japanu. U svom domu na Floridi ima više od 35 uređaja. “Susjedi su mislili da sam lud kad su vidjeli sve te dostave jedanput, dva puta ili tri puta mjesečno”, prisjeća se. No spomenite Pachislose puristu glede automata kao što je Bob Levy, preprodavač antiknih automata iz New Jerseya, i pripremite se za suprotno mišljenje. “To je smeće, otpad. Njima se mogu zabavljati klinci i umirovljenici. Ali ne predstavljaju ništa zanimljivo ozbiljnom čovjeku.” Tehničar za automate u kasinima Bally Chris Voges (40) ne slaže se: “Nije to samo povlačenje ručice. Morate igrati kroz priču.” Ako pitate kolekcionara kako preinačiti Pachislo aparat u automat na gotovinu, najvjerojatnije će vas strogo prekoriti. “O pretvaranju tih aparata u automate na kovanice se ne raspravlja”, kaže Evans.

Douglas Quenqua

Autor: The New York Times
04. srpanj 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close