Prošle su godine stotine, ako ne i tisuće tvornica napustile Kinu zbog rastućih troškova poslovanja. Mnoge druge za takav se potez tek spremaju jer se proizvođači koji posluju u Kini suočavaju sa strožim kontrolama okoliša i radne snage, višim cijenama zemlje i robe te mnogo nižim brojem poreznih olakšica koje su Kinu i pretvorile u svjetski centar jeftine proizvodnje.

Ron Haddock, potpredsjednik konzultantske kompanije Booz Allen Hamilton, proveo je istraživanje među međunarodnim kompanijama prema kojemu 17 posto proizvođača svoje poslovanje seli iz Kine, a prema njegovim saznanjima većina njih prelazi u Vijetnam ili Indiju. “Kineski proizvodi više jednostavno nisu tako jeftini”, objašnjava Melanie Corpstein, vlasnica jedne od kompanija koje se povlače iz Kine. “Vlasnici kompanija su ponajprije došli (u Kinu) kako bi proizveli proizvod na najekonomičniji mogući način”. Sada kada to više nije tako ona, a i ostali vlasnici kompanija odlaze u potragu za zemljama koje im se bolje isplate poput Vijetnama, Indije i Gvatemale. Takvo stanje Vijetnamu itekako odgovara jer će on ove godine privući velik broj stranih investicija o kojemu prije tri godine nije mogao ni sanjati. Thomson Financial predviđa da će strane investicije u Vijetnam dosegnuti 21 milijardu američkih dolara, dok neki manje konzervativni izvori spominju i brojke veće od 30 milijardi, što bi u odnosu na godinu prije značilo povećanje od 1000 posto. Neke kompanije se zato u potrazi za nižim troškovima samo sele unutar Kine, s istoka na zapad u unutrašnje pokrajine, koje se po infrastrukturi ne mogu mjeriti s obalnima. Takva preseljenja kineska vlada podupire, ostavljajući u tim regijama netaknutu većinu beneficija koje su inozemne kompanije originalno i privukle, ali ona su protivna trendu migracija radne snage.