Među stručnjacima raste zabrinutost da bi zemlje istočne Europe mogle biti teško pogođene krizom da će im zasigurno biti potrebna financijska pomoć. S jedne strane tu su zemlje koje su članice EU, ali nisu dio eurozone. Njima bi se mogla pružiti srednjoročna financijska pomoć. Već postoji fond za stabilizaciju gospodarstava zemalja koje su kandidati za ulazak u eurozonu, koji se već koristi i za interventne mjere pri stabiliziranju privrednih sustava ugroženih financijskom krizom, prije svega s područja istočne i srednje Europe.

Ukupan iznos sredstava u tom fondu je nedavno udvostručen sa 12 na 25 milijardi eura. Od toga je Mađarska već dobila 6,5 milijardi, a Letonija tri. Prema procjeni stručnjaka, sljedeće bi na redu mogle biti Rumunjska i Litva. U Austriji se već čuju zahtjevi da se taj fond uveća na 100 milijardi eura. Problem je, međutim, u tome što taj fond nije osnovan u te svrhe. Druga mogućnost je da se u svrhu pomoći ugroženim privredama koriste sredstva Fonda za regionalnu pomoć, s time da bi njihov ukupni iznos bio uvećan. To je opcija za koju se zalaže Europska komisija. Ona računa da bi se na taj način za ugrožene zemlje moglo do 2013. godine aktivirati oko 160 milijardi eura, pri čemu bi najveći dio sredstava bio utrošen za namjenske i strateške investicije poput infrastrukturnih projekata. To se prije svega odnosi na gradnju cesta i općenito prometnica. Moguć je angažman i dviju europskih banaka: Europske banke za razvoj (EIB) te Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Obje su već ionako aktivne na području istočne Europe. Relativno lako bi bilo povećati njihov aktivni kapital i jednostavno proširiti njihovu sadašnju djelatnost. Usto je naravno uvijek otvorena mogućnost izravnog angažmana pojedinih zemalja – one u svakom trenutku nekoj državi ili pojedinim institucijama mogu odobriti kredite. Čitav sustav europskih integracija još je u razvoju i neke varijante još nisu isprobane. Tako se može dogoditi da u poteškoće dođe podružnica neke zapadnoeuropske banke koja se nalazi u jednoj od nečlanice eurozone. U takvim slučajevima još nema iskustava. Nedavno je formirana posebna komisija Unije na čelu s francuskim bankarom Jacquesom de Larosierom čija je zadaća ispitati upravo takve mogućnosti i predložiti popis mjera koje bi u tom slučaju morale biti poduzete. Najvjerojatniji scenarij je postupak koji je primijenjen i u slučaju ugroženih banaka Fortis ili Dexia. Tada je održan krizni sastanak predstavnika neposredno pogođenih zemalja, na kojem su se svi morali konsenzualno dogovoriti o rješenju krize. Kako je svima u interesu da riješe problem te da rade pod vremenskim pritiskom, u takvim su situacijama dobri izgledi da se pronađe rješenje.