Kad Joey Abicca desnom rukom zabije metalnu štaku u tlo, oko njegove lijeve noge zazuje maleni motori, podignu je i pomaknu je naprijed. Kad to isto učini lijevom rukom, motori ponovno zažive, a njegova desna noga zakorači naprijed. Sedamnaestogodišnji Joey iz San Diega zapravo na sebi nosi robota. Njegovo bioničko odijelo sastoji se od para mehaničkih pojaseva omotanih oko nogu te električnih mišića koji obavljaju većinu hodanja.

Odijelom upravljaju računalo koje nosi na leđima te štake koje nalikuju na futurističke skijaške štapove. Otkako mu je prije tri godina u nesreći s poljoprivrednim strojem stradala leđna moždina, Joey sam nije mogao hodati. Odijelo tvrtke Ekso Bionics stvoreno je da mu to omogući. “Sjajno je, super mi je što se mogu ustati”, kaže Joey. “Čak mi je i stajanje super.” Ekso je jedna od nekolicine tvrtki i istraživačkih laboratorija koji rade na razvoju nosivih robota za pomoć invalidima i usavršavanje mogućnosti ljudskog tijela. Raytheon je 2010. godine proizveo odijelo za vojnike kojemu je cilj smanjiti ozljede od nošenja teškog tereta. Izraelska tvrtka Argo Medical Technologies također radi na razvoju robotskog odijela pomoću kojega će paraplegičari ponovno hodati. Iz tvrtke Ekso javljaju da su prvi ponudili samoodrživo robotsko odijelo. Iako se njihova odijela za invalide danas koriste samo u rehabilitacijskim centrima, tvrtka se veseli trenutku kad će ljudi odijela moći koristiti i u otvorenom prostoru. U veljači je Ekso počeo izvoziti egzoskelete koji se koriste u fizikalnoj terapiji invalida kako im mišići donjeg dijela tijela ne bi atrofirali. Odijelima se koristi petnaestak rehabilitacijskih centara u Sjedinjenim Američkim Državama, a svaki su platili 140.000 dolara te godišnji servis dodatnih 10.000 dolara. Bioničko odijelo Ekso, koje ima okvir od aluminija i titana, ima pogon na baterije i teži 20 kilograma. Baterije potraju tri sata. Odijelo se koristi pod nazdorom kako pacijent ne bi pao. Odijelo nudi različite težine hodanja kako bi pacijenti napredovali u rehabilitaciji.

U prvom modulu po težini terapeut fizikalne medicine određuje duljinu i brzinu koraka te pomoću računala upravlja svakim pojedinim korakom. U drugom modulu pacijent sam može pokrenuti korak pritiskanjem dugmeta na štakama, a u trećem, najnaprednijem, pacijent pokreće odijelom samim pomicanjem težine. Pacijenti vrlo brzo nauče hodati u robotskom odijelu, kaže Eythor Bender, izvršni direktor tvrtke Ekso Bionics. “Dolaze nam ljudi koji godinama nisu hodali i već nakon dva dana sami hodaju.” Yoky Matsuoka, potpredsjednica izvršnog odbora za tehnologiju u Nestu, tvrtki koja proizvodi pametni termostat, kaže da je došao pravi trenutak za egzoskelete. Tehnologija proizvodnje baterija značajno se poboljšala, plastični materijali i ugljikova vlakna lakši su i izdržljiviji, a robotskim je sustavima, kaže, danas lakše upravljati. “U posljednjih deset godina evolucija materijala i tehnologija omogućila nam je da proizvodimo robote koji su sigurni i korisni za čovjeka”, kaže Yoky Matsuoka. Međutim, trošak takvih uređaja za medicinske svrhe mogao bi biti prepreka, kaže, jer se takva specijalizirana oprema prodaje u manjim količinama pa je teško sniziti cijenu. Kaže da bi širom uporabom u vojne svrhe cijena zasigurno pala. Trenutna verzija odijela ne podliježe regulativnim mjerama, no ako tvrtka predstavi odijelo za kućnu uporabu, vjerojatno će morati dobiti odobrenje Uprave za hranu i lijekove, kaže John Tugwell, voditelj regulativnog poslovanja u Eksu. Russ Angold, osnivač i voditelj razvoja tehnologije tvrtke, predviđa da će egzoskeleti biti sve tanji, moćniji i povoljniji te postati dio svakodnevnog života. “San nam je da kupci jednog dana mogu ući u bilo koju trgovinu sportske opreme i kupiti egzoskelet”, kaže Angold. “Oni su traperice budućnosti.”

Brian X. Chen