Hanny van Arkel koristila je internetsku stranicu Galaxy Zoo manje od jednog tjedna kad je primijetila nešto čudno u vezi fotografije IC 2497, sitne galaksije u sazviježđu Malog Lava.

Ova nizozemska učiteljica bez ikakvog astronomskog znanja, jedna je od desetaka tisuća dobrovoljaca koju pomažu klasificirati fotografije koje uslikaju teleskopi za proučavanje dalekog svemira. Putem elektronske pošte obratila se osoblju koje vodi projekt i pitala za pomoć.I tako je ime dobilo nebesko tijelo sada znano kao Hannyin Voorwerp (nizozemska riječ za “objekt”). Internet je milijunima takozvanih amaterskih znanstvenika putem projekata u kojima mogu slobodno sudjelovati otvorio mnoštvo novih prilika. Kako se iz dana u dan u njih uključuju milijuni, znanstvenici sada pokušavaju naći način kako da najuspješnije iskoriste taj entuzijazam laika. Neki kritičari takvih projekata tvrde da su znanstveni projekti za javnost tek varke kojima se želi potaknuti javni interes. No, brojni znanstvenici vide prednosti u golemoj računalnoj mreži zahvaljujući kojoj se složeni projekti mogu podijeliti u manje zadatke koje su sposobni obavljati pojedinci bez službenog obrazovanja i posebne obuke. Mnogi su se prvi puta susreli s javnom znanošću uz SETI@Home, projekt u kojemu je preko pet milijuna korisnika sudjelovalo u potrazi za izvanzemaljskim životom. Dobrovoljci bi preuzeli program koji je koristio neiskorištene cikluse procesuiranja njihovog računala za pregledavanje podataka s radio teleskopa. SETI@Home nadahnuo je i druge slične inicijative, poput projekta Grid Republic, konzorcija od preko 50 projekata te IBM-ove World Community Grid, koju kineski znanstvenici koriste za istraživanje učinkovite tehnike filtriranja vode.

Sada znanstvenici žele uključiti korisnike u projekte na značajnije načine. Projekt Herbaria@home, primjerice, pretvara korisnike programa u dobrovoljce koji klasificiraju slike uzoraka iz herbarija diljem Britanije. Korisnici te stranice već su katalogizirali preko 75.000 uzoraka.Neki drugi projekti upošljavaju korisnike kao skupljače podataka koji prikupljaju, a zatim i izvještavaju o podacima vezanima uz vrijeme ili ponašanje biljaka i životinja. Tako australski projekt ClimateWatch poziva korisnike da diljem južne polutke prate varijacije u životnom ciklusu biljaka i životinja kroz godišnja doba.Izazov leži u osiguravanju integriteta podataka. Osoblje uposleno na projektu Herbaria@home izvodi kvalitativne provjere nad oko pet posto podataka, dok ClimateWatch koristi algoritam koji otkriva neobične podatke.Cinici su skeptični. “Te osobe ne obavljaju posao znanstvenika”, smatra David Weinberger s Harvarda. “One obavljaju posao znanstvenih instrumenata.”Stephen Emmott, direktor računskih istraživanja u Microsoftu, vjeruje da bi se korisnicima interneta trebala omogućiti značajnija uloga. “Sudionicima bi se trebao omogućiti istinski doprinos”, objasnio je.

Neki znanstvenici tako žele uposliti više moždane funkcije korisnika interneta. Primjerice, Foldit pretvara istraživanje proteina u igricu, odnosno slagalicu za korisnike. Istraživači se nadaju da će iznaći novi pristup riješavanju algoritamskih problema korištenjem moždane aktivnosti kroz kombinaciju algoritma i vizualnih vještina rješavanja problema od preko 100.000 korisnika interneta. Druga struja znanstvenika želi uposliti osobe koje već posjeduju određenu razinu znanstvenog obrazovanja. InnoCentive omogućuje organizacijama da izlože problem mreži od preko 200.000 “rješavatelja” koji za najbolje riješenje dobivaju novčane nagrade.Neki građanski znanstveni projekti okupljaju pripadnike lokalnih zajednica. Tako DIYBio ima preko 1500 članova koji žele izvoditi vlastite zajedničke znanstvene projekte. Sada imaju tri laboratorija.Hanny van Arkel volontiranje je donijelo slavu. Objavit će je kao suautoricu znanstvenog članka o njenom otkriću. Usprkos svemu tome, Hanny ne gaji nikakve iluzije glede svog mjesta u znanosti.“Volim reći ljudima da se znanošću možete baviti i ako niste znanstvenik”, rekla je. “To je nešto što vam mijenja život.”

Alex Wright