Nije dugo prošlo otkada su indijski čelnici uvjereno predviđali da će njihovu zemlju globalna ekonomska kriza zaobići. U međuvremenu se pokazalo da su ta predviđanja bila pretjerano optimistična, moglo bi se čak reći i nerealna. Za dokaz je dovoljno pogledati situaciju u gradovima koji su ne tako davno rasli brzinom munje. U Gurgaonu, gradu južno od Delhija, koji je u jednome trenutku bio simbol indijskoga ekonomskog rasta, gradilišta su prije svega nekoliko godina radila 24 sata dnevno.

Sada građevinska zemljišta leže prazna. Pogođene su kompanije iz gotovo svih grana industrije. Nije teško otkriti zašto. Fenomenalan rast u kojemu je Indija uživala posljednjih pet godina velikim je dijelom zasluga stranih investicija. Donedavno je potencijalnih investitora bilo više nego projekata u koje bi mogli investirati. Sada je situacija obrnuta i kompanije koje se bave investicijama već mjesecima otpuštaju radnike. Strane investicije su u 2008. činile čak 39 posto indijskog bruto društvenog proizvoda, ali pad količine stranih kredita i direktnih investicija bio je dramatičan već u posljednja tri mjeseca te godine. Nedavni izvještaj Međunarodnoga monetarnog fonda dijametralno je suprotan od nekadašnjeg stava indijskih političara. Prema MMF-ovu mišljenju indijske kompanije su, nakon američkih, među najranjivijima na svijetu. MMF je nedavno, koristeći podatke kompanije za određivanje kreditnih rejtinga Moody’s, procijenio da bi se u godini koja dolazi broj neisplaćenih kredita južnoazijskih kompanija mogao popeti i na 20 posto, što je u odnosu na predviđanja iz godine prije porast od gotovo 16 posto. Pad stranih investicija, sasvim razumljiv s obzirom na probleme koje globalna kriza stvara stranim kompanijama, u Indiji je teško pogodio sektore poput nekretnina, proizvodnje, infrastrukture, ali i prodaju umjetnina i luksuzne robe. Kako bi se Indija vratila na stopu rasta od 8 do 9 posto prijeko joj je potreban jeftin kapital, slaže se većina ekonomista. Vlada je već počela trošiti više na infrastrukturu i društvene programe, a indijska središnja banka je smanjila kamatne stope. Nažalost kamatne stope na privatne kredite nisu pale za isti postotak. Rajeev Talwar, izvršni direktor newdelhijskog DLF-a, objašnjava da su se indijske tvrtke okrenule stranim investitorima zbog toga što su davali novac “po nižim kamatnim stopama i u većim količinama.” Sada kada su strane investicije presušile, kompanije su prisiljene surađivati s indijskim bankama. No banke preplašene kreditnom krizom nisu spremne pružiti dovoljne količine kredita da se nadoknade strane investicije. Osim toga kamatne stope koje traže indijske banke većinu projekata čine neizvedivima za kompanije čija je likvidnost upitna. Ipak, za Indiju ove godine ima i dobrih vijesti. Ukupna vrijednost indijskog tržišta dionicama je, doduše, znatno manja nego 2007., ali je bolja u odnosu na katastrofalnu 2008. godinu. Indijski političari za tekuću godinu predviđaju stopu rasta od 6 posto, a MMF, koji te procjene smatra pretjerano optimističnima, vjeruje da će rast iznositi nešto skromnijih 4,5 posto. Ekonomska će situacija Indiji nažalost stvoriti probleme pri borbi sa siromaštvom, koje je vrlo rašireno diljem države. Mnogi radnici koji su napustili ruralna područja kako bi potražili radna mjesta u gradovima sada se vraćaju kućama iako tamo nemaju perspektive za zaposlenje.

Činjenice

Nezaposleni stručnjaci
Visokoškolovani Indijci, za koje su se posljednjih godina kompanije otimale, sada se nalaze na zavodima za zapošljavanje ili su prisiljeni prihvatiti manje plaće kako bi zadržali radna mjesta. Diplome prestižnih fakulteta više nisu jamstvo da će se studenti moći zaposliti. Ili barem ne za iste plaće koje su mogli očekivati prije nekoliko godina.

Izbori i ekonomija
Ekonomska pomoć indijske vlade ne može očekivati prije kraja svibnja ili početka lipnja ove godine. Naime, političari su u ovome trenutku preokupirani izborima. Paradoksalno, ekonomska će politika u nadolazećim izborima igrati vrlo malu ulogu jer je većina stranaka u predizbornim kampanjama izbjegavala
tu temu.