Sunita Laxman Jadhav trgovkinja je koja ide od vrata do vrata i prodaje čekanje. Hoda prašnjavim i blatnim seoskim ulicama u bijelom sariju medicinske sestre i izlaže novovjenčanim parovima besraman prijedlog: “pričekajte s trudnoćom dvije godine i vlada će vam biti zahvalna. I platit će vam.”

“Mogu li vam predstaviti naš paket za mladence”, započinje svoju ponudu Sunita tijekom posljednjega kućnog posjeta mladenki u ovoj poljoprivrednoj regiji države Maharashtra. Sunita objašnjava da državna vlada plaća 5000 rupija, tj. oko 106 dolara, ako par pričeka s djecom. Uvjeravanje parova da čekaju jedna je od strategija koju Indija koristi kako bi zauzdala brz rast populacije zbog kojeg bi se njezina demografija od iznimne prednosti mogla pretvoriti u pretežak teret. S gotovo 1,2 milijarde stanovnika Indija ima nerazmjerno mladu populaciju; otprilike polovica stanovnika mlađa je od 25 godina. Ta “demografska dividenda” jedan je od razloga zašto neki ekonomisti predviđaju da bi za pet godina Indija mogla imati veću stopu gospodarskog rasta od Kine. Indija će imati mladu i golemu radnu snagu, dok će se Kina, koja ubrzano stari, morati suočiti s teretom uzdržavanja starije generacije. No ako je mladost prednost Indije, veličina njezine populacije pred već i ovako neučinkovitu federalnu vladu postavlja goleme pritiske na resurse i goleme izazove glede školovanja i ostalih javnih službi. Za razliku od autoritativne Kine, Indija je nestabilna demokracija u kojoj je središnja vlada postavila populacijske ciljeve, a državne vlade na vlastite načine pokušavaju ograničiti broj rođenih. Neke od njih nisu bile spremne na velike pomake. Istodobno su mnogi domaći političari oprezni prilikom promicanja kontrole rasta populacije sve od 1970-ih kad je javnost ljutito izrazila gnjev prema skandalu vezanom uz prisilnu vazektomiju. Smatralo se znakom napretka što je indijski parlament u kolovozu uopće održao raspravu o “stabilizaciji populacije” nakon što je godinama ignorirao to pitanje. “Već je kasno”, smatra Sabu Padmadas, demograf na engleskom sveučilištu u Southamptonu koji je puno radio u Indiji. “Krajnje je vrijeme da Indija poduzme nešto.” Program koji se provodi ovdje u Satari je pilot kojim se pokušava smanjiti rast broja stanovnika propitivanjem duboko usađenih ruralnih navada. Stručnjaci se slažu da previše žena sa sela ulazi u brak, i to obično dogovoreni, dok su još tinejdžerice i ubrzo nakon toga rađa, što je uzorak koji pogoduje širenju siromaštva i potiče pojavu koju demografi nazivaju “populacijski zamah”, odnosno kada obitelji imaju mnogo djece među kojima ne postoji velika dobna razlika.

U Satari su lokalni zdravstveni dužnosnici poveli kampanju za ograničenje tinejdžerskih brakova, a i promiču “paket za mladence” u kojem obrazuju o novčanom poticaju i promoviraju korištenje kontracepcijskih sredstava, sve radi kasnijeg zasnivanja obitelji. Satara je poljodjeljska pokrajina okružena zelenim brdima u kojoj živi tri milijuna ljudi. Istraživanje iz 1997. godine pokazuje da se gotovo četvrtina žena ovdje udaje prije zakonski dopuštene dobi od 18 godina, dok je oko 45 posto beba i male djece u pokrajini pothranjeno. Kao odgovor na to, pokrajina je započela kampanju za smanjenje broja djece mladenki i više od 27.000 roditelja potpisalo je pismenu zakletvu u kojoj se slažu da neće udati kćeri prije nego što navrše 18 godina. U samo nekoliko godina starosna dob stupanja u brak je porasla, a broj pothranjene djece opao. Dužnosnici izvještavaju da je danas oko 15 posto djece pothranjeno. No ako bi par i stupio u brak malo kasnije, obično bi dobio dijete u prvoj godini braka, a ubrzo bi uslijedilo i drugo dijete. Stoga je u kolovozu 2009. godine Satara uvela paket za mladence kao inicijativu za odgodu rađanja. Dosad se 2366 parova odlučilo podržati je. “Odaziv je dobar”, rekla je Archana Khade, liječnica primarne zdravstvene skrbi u domu zdravlja u selu Kahner. “No novac je u svemu tome sekundarna stvar. Riječ je o drugim stvarima, ponajprije boljim mogućnostima u budućnosti.” U Satari je stopa rođenih pala na 1,9 djece po obitelji, dijelom i zbog paketa za mladence, a dijelom zato što su se mnoge žene odlučile na sterilizaciju nakon rođenja prvog djeteta. Problemi i dalje ostaju, kao što je velika neravnoteža, kako u Satari, tako i u mnogim drugim područjima u Indiji, zbog kulturalne sklonosti prema muškim potomcima. Zbog povećanog pritiska da se broj potomaka ograniči na samo dvoje djece, nakon određivanja spola na ultrazvuku, parovi se često odlučuju na pobačaj ženskih fetusa. Ideja čekanja privlačna je mnogim ženama. Mlada supruga Reshma Yogesh Sawand (25) rekla je da ona i muž žele pričekati s djetetom (a planiraju imati samo jedno dijete) kako bi uštedjeli novac i preselili se u veći grad. “Ako budem imala samo jedno dijete”, kaže Reshma, koja pohađa računalni tečaj i radi kao osiguravatelj, “moći ću se bolje brinuti o njemu.”

Jim Yardley; Saimah Khwaja pridonio izvještaju iz države Maharashtra