Emad Burnat predodređen je za život na zemlji, kao i brojne generacije njegove obitelji prije njega u ovom selu na brežuljcima Zapadne Obale. Iz ovog stjenovitog tla zarađivao je za život. No prije šest godina, kad mu se rodio sin, dobio je kameru i najednom se neočekivano pretvorio u seoskog kroničara.

Toliko toga trebalo je zabilježiti. Izrael je gradio barikadu na seoskom zemljištu, a dio tog zemljišta pripadao je i njegovoj obitelji. Navodno su to napravili radi zaustavljanja bombaša samoubojica, ali tim su činom seljanima zaplijenili veći dio obradivog zemljišta i na taj načini omogućili širenje jednog izraelskog naselja. Buldožeri su čupali stoljetna stabla maslina dok su naseljenici polako dolazili s prikolicama punim pokućstva. Vojnici su uhitili seljane koji su im prepriječili put. Emad Burnat bio je ondje svakoga dana i sve snimao svojom novom kamerom. U suradnji s izraelskim redateljem Guyom Davidijem, Burnat je godinama skupljane snimke pretvorio u neobično zanimljivu priču. Film naslova “Pet razbijenih kamera” (Five Broken Cameras) osvojio je dvije nagrade na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu, a prikazan je i na nedavno održanom Sundance filmskom festivalu. U tom novom dokumentarcu prizori seljana koji se bore protiv barikade izmjenjuju se s prvim riječima Burnatova sina Gibreela (“naboj”, “vojska”), snimkama izraelskih agenata dok odvlače prijatelje i rođake i usrdnim molbama Burnatove supruge svojemu mužu da odvrati pažnju od politike. U šest godina snimanja, Burnat je izmijenio pet kamera, svaka od kojih je razbijena tijekom snimanja, a uništili su ih između ostaloga vojnički metci i jedan ljutiti naseljenik. Na početku filma, Burnat poreda sve kamere na stol. One su motiv moći svjedočenja. Burnat nikada ne prestaje snimati i to izluđuje njegove protivnike.“Teško sam donio odluku napraviti tako osoban film”, kaže Burnat (40). “Nije mi bilo ugodno prikazati snimke svoje supruge. Možda je to u Europi normalno, ali ovdje u Palestini morate odgovarati na brojna pitanja.” Izraelski suredatelj Davidi došao je u Bilin 2005. s namjerom snimanja dokumentarnog filma o palestinskim radnicima u izraelskom naselju. Tada je upoznao Burnata. “Željeli smo da naš film bude blag, da ne bude provokativan ili ratoboran”, objašnjava Davidi. Suradnja s izraelskim redateljem je kontroverzna jer palestinski pokret zagovara bojkot svega izraelskog. Za Burnata je pitanje suživota naročito osjetljiva tema. Krajem 2008. teško je ozlijeđen u prometnoj nesreći. Palestinska kola hitne pomoći došla su u isto vrijeme kad i izraelski vojnici, koji su shvatili da je on u teškom stanju i odvezli ga u izraelsku bolnicu. “Da sam dospio u palestinsku bolnicu, vjerojatno ne bih bio preživio”, kaže Burnat.

Ethan Bronner