U ovoj uskoj uličici muslimani i hinduisti iz nižih kasta godinama žive jedni pored drugih. Kad ih već ne veže vjera, veže ih siromaštvo. No nedavno su muslimani poput Murtaze Mansurija počeli primjećivati promjene. Njihovim je susjedima krenulo nabolje.

Mnogi daliti, hindusi niže kaste koje su nekoć nazivali nedodirljivima, dobili su posao u državnoj službi ili se školuju na javnim sveučilištima, a te nove prilike znače da će imati stabilna primanja i ljepši životni prostor. Mansuriju je jasno o čemu je riječ – o zakonskoj korektivnoj mjeri za niže kaste hindusa, a ta mjera, koju u Indiji nazivaju rezervacijom, muslimanima izravno nije dostupna. “Mi smo daleko iza njih”, kaže serviser rikša Murtaza Mansuri. “Rezervacija je za muslimane nužna. Ako ne steknemo obrazovanje, nazadovat ćemo dok drugi budu napredovali.” Već se desetljećima u Indiji lome politička koplja oko zakonskih korektivnih mjera za muslimane. Mnogi protivnici, uključujući desničarske hinduske skupine, već dugo tvrde da politika korektivnih kvota zasnovana na vjeri krši indijski ustav te da se kosi sa svjetovnim identitetom države. Te kvote, kažu, trebale bi se odnositi na skupine koje već stoljećima trpe kastinsku diskriminaciju. Međutim, tim stavovima protivi se zabrinjavajući nusproizvod indijskog demokratskog društva. Naime, muslimani opasno zaostaju u pogledu obrazovanja, zaposlenosti te ekonomskog statusa, dijelom i zbog trajne diskriminacije u državi s hinduističkom većinom. Kako je pokazao ključan vladin izvještaj iz 2006., muslimani uglavnom žive u selima bez škola i zdravstvenih ustanova, a manje dobivaju i kredite. Problem s kvotama za muslimane pojavio se nedavno na izborima u državi Uttar Pradesh, gdje je pobjednička stranka Samajwadi obećala da će izboriti kvote za radna mjesta i obrazovanje muslimana, a ideju je prvi put spomenula Indijska nacionalna kongresna stranka.

Pravne i političke prepreke i dalje postoje, a neki muslimani sumnjaju da će vođe prikupiti političke volje da osvoje kvote, iako ih mnogi smatraju opravdanima te zakašnjelima. “Borili smo se i protiv Britanaca za neovisnost Indije”, kaže Hafiz Aftab, predsjednik organizacije AllIndia Muttahida Mahaz, koja vodi prosvjede u ime muslimana. “Izgubili smo brojne sjajne ljude. No nakon što smo stekli neovisnost, vlada nije učinila ništa da poboljša status muslimana.” U Uttar Pradeshu, najsiromašnijoj i najmnogoljudnijoj indijskoj saveznoj državi, sve su indijske kaste i vjerska razgraničenja itekako vidljiva. Upravo se ovdje dogodio možda najgori čin vjerskog nasilja, kad su 1992. godine desničarski hinduistički aktivisti uništili drevnu džamiju, tvrdeći da je sagrađena na rodnom mjestu hinduističkog božanstva Rama. Indijci u Uttar Pradeshu svjedočili su i političkom usponu “popisanih kasta”, kako se službeno zovu daliti i druge “nazadne” kaste. Prije gubitka nedavnih izbora, Mayawati, moćna premijerka i dalitkinja koja je vladala Uttar Pradeshom, svoj je položaj iskoristila da mnoge svoje pristaše nagradi radnim mjestima, stambenim prostorima i drugim pogodnostima. Daliti su i dalje strahovito siromašni i marginalizirani u mnogim dijelovima Indije, no Mayawati je pomoću iskorištavanja sustava kvota i drugih korektivnih mjera dalitima u Uttar Pradeshu dala mnoge mogućnosti. Izvorna je politika rezervacije osmišljena tijekom sastavljanja ustava u obliku kvota za popisane kaste i plemenske zajednice.

Tijekom narednih godina na državnoj su i saveznoj razini dodane i druge hinduističke kaste jer su različite skupine zagovarale ulazak u sustav kvota, a političari su prepoznali priliku za nove oblike prikupljanja glasova. U razdoblju modernizacije Indije kaste se nisu poništile već ozakonile. “Produbljenje demokracije u Indiji neće se dogoditi putem ukidanja ograničenja kastinskog društva”, smatra Yogendra Yadav, vodeći politolog iz New Delhija. “Smatram to sljedećom fazom društvene pravde u Indiji.” Mnogi muslimani u Indiji potomci su niže hinduske kaste koja je tijekom povijesti promijenila vjeru, često zbog toga da se spase nepovoljnog statusa na koji su daliti bili osuđeni. Dva su vladina povjerenstva pokušala uključiti “nazadne” muslimane u sustav kvota putem iskorištavanja prijašnjeg kastinskog identiteta te obrazovnih i gospodarskih pokazatelja. Četiri južne savezne države uspjele su proširiti dio korektivnih kvota na muslimane, no svugdje drugdje muslimani su uglavnom isključeni iz njih. U izvješću iz 2006. stoji da muslimani koji zadovoljavaju uvjete kvota u njima ne sudjeluju. “Naš ustav kaže da ne smijemo omogućavati rezervaciju na temelju vjere”, kaže muftija Julfiquar Ali, muslimanski vođa iz Uttar Pradesha. “No rezervacija se zapravo dodjeljuje na temelju vjere. Muslimanska je pralja nije dobila, a hinduska je. Hinduski stolar dobit će rezervaciju, a muslimanski neće.” Serviser rikša Mansuri iz škole se ispisao u osmome razredu, no u svojoj je obitelji i dalje najobrazovaniji. “Jedini izvor prihoda pruža nam moj otac”, kaže, objašnjavajući zašto je potražio posao.

Jim Yardley; Hari Kumar doprinio izvještaju