U travnju su tijekom drugog ciklusa iskapanja na području drevne naseobine na sjeveru Meksika arheolozi prilikom iskapanja ruševina piramide otkrili red velikog, ravnoga kamenja koje čini zid grobnice.

Unutar zidina pronašli su kostur istaknutog muškarca, najvjerojatnije vladara, i dviju ljudskih žrtvi. Ostaci još jednog pripadnika elite pronađeni su ispred grobnice. Arheolog koji vodi projekt Bruce R. Bachand sa sveučilišta Brigham Young u Uti, prema stilu ceremonijalne keramike pronađene u grobnici, procijenio je da se ukop dogodio prije otprilike 2700 godina. Smatra da su ostaci nekoliko stoljeća stariji od bogato urešenih iskopina koje su prije pronađene u srednjoameričkim piramidama. Bachand je u nedavnom telefonskom razgovoru izjavio da dva bitna kostura nose obilježja osoba “sa samoga društvenog vrha”. Kostur pronađen u grobnici bio je prekriven crvenim pigmentom i ukrašen stotinama komada nakita od žada, a zubi optočeni bijelim žadom ili morskom školjkom. Onaj pronađen ispred grobnice, najvjerojatnije kostur žene, bio je ukrašen žadom, biserima i jantarom, a gornji zubi obloženi piritom, poznatijim kao lažno zlato. Žrtveni ostaci kosturi su odrasle osobe i djeteta, a na njima nema ukrasa i žrtvenih darova. Antropolozi koji se bave pretkolumbovskom kulturom Meksika i Središnje Amerike kažu da je još prerano za procjenu prave vrijednosti pronađenih ostataka, no slažu se s Bachandom da je to važan primjer ranoga društvenog poretka u kulturama tog područja te rastuće centralizirane vladavine. Ostaci su otkriveni blizu vrha piramide visoke deset metara, najviše strukture na središnjem dijelu drevnog nalazišta u gradiću Chiapa de Corzo u saveznoj državi Chiapas, nedaleko od granice s Gvatemalom. Iskapanja je financiralo društvo National Geographic. Otkrića u grobnici potaknula su teško pitanje: Kojoj kulturi pripadaju?

U to vrijeme, oko 700. godine prije Krista, tim područjem vladalo je nekoliko društava koja su trgovala, pljačkala, izmjenjivala tradicijska obilježja i keramiku te dolazila u kontakt na druge načine. Njihovi su elitni pripadnici sklapali saveze, a možda i brakove. Olmeci, poznati po svojim monumentalnim skulpturama, svoj su utjecaj širili od obalnog područja na kojem su bili smješteni duboko u unutrašnjost te su neko vrijeme imali status dominantne kulture. Civilizacija Maja razvijala se na jugu. Na području savezne države Oaxaca Zapoteci su razvijali svoju naprednu kulturu. Chiapas je bio i ostao dom onima koji govore jezik “zoque”. Bachand ističe da su mnogi predmeti pronađeni u grobnici slični ili čak istovjetni onima koji su pronađeni na veličanstvenim olmečkim ruševinama u La Venti u državi Tabasco. “Jesu li ti ljudi potekli iz La Vente?” pita. “Ili su bili iz ovoga kraja, ali pokazivali su utjecaj kontakta s Olmecima? To je pravo milijunsko pitanje.” No pojedina pogrebna obilježja razlikuju se od onih u olmečkoj kulturi, kaže Bachand. Grnčarija i neki rituali imaju lokalne karakteristike. Struktura grobnice – kameni zid s jedne strane, glineni s ostalih strana – nije srodna malom broju olmečkih grobnica koje su poznate. Bachandov je uvodni zaključak da taj način gradnje grobnica ima olmečke korijene te da treba provesti dodatna istraživanja u La Venti. No spomenuo je i da otkriće ima obilježja vrlo specifične kulture Zoque, što bi značilo da neke rane srednjoameričke tradicije ne potječu od Olmeka ili Maja, nego od ove kulture koja je prije bila podcijenjena. Elsa M. Redmond, antropologinja Prirodoslovnog muzeja u New Yorku, pohvalila je Bachandeov rad na području koje je dugo zanemarivano te je naročito zanima identitet žene čiji su ostaci pronađeni izvan grobnice. Ako je bila supruga vladara, kao što njezina raskošna oprema daje naslutiti, zašto je ostavljena da provede vječnost izvan suprugove grobnice?

John Noble Wilford