Ljudi koji su potencijalno u najboljem položaju da spase grčki financijskih sektor od raspada drže se podalje od oka javnosti. Oni su najbogatiji Grci, bilo da je riječ o brodarskim magnatima, čiji je neoporezivi status uključen čak u ustav, ili takozvani oligarsi koji su nagomilali nepojmljivo bogatstvo u temeljnim gospodarskim područjima kao što su nafta, plin, mediji, bankarstvo ili cement.

Ovi oštroumni ulagači oklijevaju baciti pojas za spašavanje grčkom ministarstvu financija i njegovom rizičnom prijedlogu o otkupu državnih obveznica. Isto tako nevoljko predaju sredstva humanitarnim organizacijama koje nastoje suzbiti rastuće socijalne boljke ove države. Ali ono što većina njih jest uradila je ono što svi Grci oduvijek čine – plaćaju što je manje moguće poreza. Mnogi ekonomisti slažu se da upravo ti oligarsi velikim dijelom pridonose grčkim gospodarskim problemima jer su se okoristili izolacijskim, nazovi monopolističkim pristupom poslovanju koji je jedan od razloga zašto Grčka već dugo zaostaje za konkurentnijim gospodarstvima mnogih drugih zemalja članica eurozone. Ova bogata elita u Grčkoj oduvijek je bila tajanstvena. Procjena konačne vrijednosti grčkog privatnog sektora gotovo je nemoguć zadatak jer se veći dio novca nalazi u inozemstvu, na primjer na tajnim računima u švicarskim bankama ili u nekretninama u Londonu ili Monaku. Sada kada najpopularniji političar u zemlji, ljevičar i gorljivi govornik Alexis Tsipras priča o nacionalizaciji poduzeća i industrije te, riječima njegova najvažnijeg gospodarskog savjetnika, “oporezivanju bogataša”, oligarsi imaju još veći poticaj da se drže podalje. Samo prošle godine otprilike osam milijardi eura (10,2 milijarde dolara) skupljenog poreza otišlo je na otplatu dugova, a to je gotovo polovica državnog proračunskog manjka. Tajkunima bi se itekako isplatilo zadržati zemlju u Europskoj uniji s eurom kao valutom. No jesu li spremni platiti cijenu toga? “Oligarsi žele zadržati euro, ponajviše zbog banaka koje su tako dubinski integrirane u sustav eura”, kaže Costas Lapavitsas, ekonomist pri Londonskom sveučilištu. “No to ne izriču.” Međutim, kako djeca gladuju, a ulice Atene postaju dom sve većem broju nezaposlenih očajnika, pritisak na bogataše se pojačava te se od njih traži da počnu raditi ono što država više ne može – ispisivati čekove. “Imam osjećaj da se ništa ne poduzima”, kaže Andreas C. Dracopoulos, jedan od predsjednika Zaklade Stavros Niarchos koja je osnovana 1990-ih s namjerom usmjeravanja bogatstva svojega osnivača, brodarskog tajkuna, u humanitarne svrhe. “Svi prepuštaju odgovornost drugima.”

Ovoga je siječnja navedena zaklada, koja se opisuje kao međunarodna humanitarna organizacija s uredima u Ateni, New Yorku i Monaku, izjavila da će donirati 100 milijuna eura za niz projekata usmjerenih na pomoć Grcima u razdoblju krize. Brodarski analitičari procjenjuju vrijednost grčkog brodarskog kapitala na oko 85 milijardi dolara, iako dodaju da taj kapital ima i značajno dužničko opterećenje od oko 300 milijardi eura, a koje se upotrijebilo za financiranje plovila koja stoje i po nekoliko stotina milijuna eura. No u sporoj globalnoj ekonomiji, i brodarska industrija osjeća posljedice krize. Tako Thanassis Martinos kaže da je njegova tvrtka Eastern Mediterranean upravo proživjela najgoru godinu u povijesti poslovanja te da će i u 2012. vjerojatno nastaviti bilježiti gubitke. Ipak, i on i neki drugi milijarderi iz te industrije tvrde kako pomažu koliko mogu. Osim darivanja u humanitarne svrhe, on smatra kako je važno da bogati Grci pridonesu i otvaranjem novih radnih mjesta za mlade, među kojima stopa nezaposlenosti iznosi preko 50 posto. “Najveći problem nije kako prehraniti mlade”, nastavlja. “Već kako ih zaposliti.” Drugi brodarski bogataš kaže da osigurava tisuće besplatnih obroka obiteljima u i oko svog rodnog sela. Međutim, ono što brodarski magnati propuštaju uraditi jest plaćanje poreza. Naime, sve ovdašnje brodarske tvrtke plovila su prijavile u inozemstvu. Grčki dohodak od poreza na prihod iznosi 7,3 posto bruto domaćeg proizvoda, što je prema Eurostatu prilično ispod prosjeka od 11 posto u zemljama članicama eurozone. Unatoč tomu, gotovo nitko ne spominje oporezivanje brodarskih prijevoznika, jer se pretpostavlja da bi ih se time potaknulo na preseljenje poslovanja u inozemstvo, što bi Grcima zadalo težak udarac.

Landon Thomas Jr. I Eleni Varvitsioti