Jedne od ovih prohladnih noći otprilike petorica mladića skupila su se u sjenama male željezničke postaje. Skakutali su na mjestu kako bi se ugrijali i, iako nisu imali novca, čekali na vlak za Atenu.

Neki od njih bili su iz Maroka, a ostali iz Alžira. Svi su nam ispričali da su samo nekoliko dana ranije doletjeli u Istambul, zatim autobusom došli do grčkoturske granice i nakon toga jednostavno ušetali u Grčku, noću, preko usjeva krumpira i češnjaka. “Prijatelj mi je objasnio kako to izvesti”, rekao je Yousef Silimani (23), koji je poput ostalih mladića bio uredno, pa čak i moderno odjeven. “Stopala su mi se smrzla. Ali u biti je bilo stvarno jednostavno.”Prije deset godina, španjolska obala bila je puna tijela imigranata koje su krijumčari prevozili u prekrcanim i prastarim brodićima te ih, kad bi bili blizu obale, tjerali da skoče u more i pokušaju se dočepati sigurnosti kopna.Nekoliko godina kasnije krijumčari su se usredotočili na obalu Italije i grčke otoke.No, nakon što su sigurnosne službe na tim područjima pojačale redove patrolnim brodovima i helikopterima, a Italija i Španjolska potpisale sporazume o repatrijaciji sa zemljama sjeverne Afrike, imigranti i krijumčari su se prilagodili.Sada prelaze u Europsku uniju preko grčkoturske granice, na potezu dugom 12 kilometara samo nekoliko kilometara odavde. To je postala najnovija točka prijelaza za imigrante koji žele ući u Europsku uniju. Policijski službenici izjavili su da je 2009. oko 3500 imigranata ilegalno prešlo obližnju granicu. Godini 2010. ih je stiglo deset puta više, oko 36.000. Dvadeset i jedna osoba se utopila u blatnjavoj i brzoj rijeci Evros, koja protječe većim dijelom granice između Grčke i Turske. Val novih imigranata došao je tako brzo i tako snažno da su se grčki dužnosnici morali obratiti agenciji Europske Unije za upravljanje granicama, Frontexu, za pomoć u čuvanju granice. U siječnju je Grčka najavila da će na kopnenoj granici podići ogradu, što je izazvalo glasno negodovanje skupina za prava imigranata koje su se uplašile da zbog toga legitimni azilanti, osobito iz Irana i Afganistana, neće uspijevati prijeći granicu.

Novi imigranti pristižu u doba kad si Grčka ne može priuštiti gostoljubivost jer je razdiru golemi dugovi i slaba ekonomija.“Grčka nije europski El Dorado i moramo naglasiti da ovo nije opcija ulaska u Europu”, izjavio je Christos Papoutsis, grčki ministar za zaštitu građana. “Naročito u ovom trenutku; mi se s tim jednostavno ne možemo nositi.”Neki od prebjega žele se skloniti od rata i sukoba, dok su drugi, poput Oussama Banchikhe (18), jednog od mladića koji su čekali vlak za Atenu, jednostavno u potrazi za boljim životom.“Želim se oženiti”, kaže Oussam koji je u Alžiru radio kao kuhar u pizzeriji. “Za brak ti treba novac. Smjesta se želim zaposliti.”Poplava imigranata promijenila je život u ovom gradu. Gotovo svako jutro kad dolazi otvoriti svoju trgovinu živežnim namirnicama u Nea Vissi, Fani Penitidou (31) vidi kako imigranti spavaju na maloj autobusnoj stanici preko puta. “Leže jedni na drugima i pokušavaju se ugrijati”, kaže. “I oni su samo ljudi. Ali, ovdje za njih nema budućnosti. Grčka ih ne može prihvatiti.”U posljednjih nekoliko mjeseci u gradu je došlo do vala napada na imigrante, koje pripisuju desničarskim ekstremistima. I u centru Atene imigrante znaju pretući ili čak izbosti nožem, a najgori napad zbio se u listopadu kad su napadači zaključali vrata improvizirane džamije i kroz prozore ubacili vatrene bombe kućne izrade, pri čemu su teško ozljedili četiri vjernika koja su se ondje zatekla.U svom uredu u Orestiadi šef policije George Salamangas pokazuje nam fotografije i snimke imigranata kako trče preko granice, najobičnijeg komada zemlje između dva usporedna seoska puta, od kojih se jedan nalazi u Turskoj, a drugi u Grčkoj.

Na jednoj snimci prikazano je dvadesetak mladića kako ležerno izviru iz visoke trave. Na drugoj je malena skupina brža od graničnih policijskih službenika i uspješno stiže na grčko tlo. No, jedna skupina fotografija prikazuje grupu u kojoj su i žene i djeca, a koja je zaglavila na malenom otoku na sredini rijeke. Drže se za stabla kako se ne bi smočili.Salamangas kaže da su odnosi s turskim vojnicima s druge strane granice još uvijek problematični. Tvrdi da usprkos sporazumu prema kojemu to moraju, vojnici često odbijaju preuzeti imigrante koje zaustave na malom području neutralne zone između dvaju zemalja. Kapetan Gennaro Di Bello, upravitelj Frontexove skupine koja radi na ovom području, kaže da Turska u zadnje vrijeme više surađuje. Ali, također kaže da svaki novi incident podrazumijeva i nove pregovore, ovisno o stavu vojnika s druge strane.Papoutsis kaže da je uloga Europske unije ključna u pomoći Grčkoj i Turskoj da postignu dogovor glede imigranata.Posljednjih tjedana, otkad je stigao Frontex s opremom za noćni vid i toplinskim kamerama, broj imigranata svakodnevno opada, tvrde dužnosnici. Mladići s početka priče šalili su se i pušili dok su čekali vlak, ne znajući čak ni gdje se točno nalaze. Zapanjili smo ih kad smo im rekli da su više od 900 kilometara udaljeni od Atene.

Suzanne Daley; Niki Kitsantonis doprinijela izvještaju