Danas će djeca, petnaestogodišnjakinja Cynthia i trinaestogodišnjak Guellor, jesti. Sutra je red na malene, Bénédicte, Josiane and Manassé, kojima je tri, šest i devet godina. Naravno, maleni će se pobuniti. “Tražit će hranu, ali nemamo je”, kaže njihova majka Ghislaine Berbok, policijska službenica koja zarađuje pedeset dolara mjesečno.

Za doručak će dobiti malo kruha i nakon toga više ništa. “Do noći su već slabi”, dodaje. “Naravno, bune se. Ali mi ne možemo učiniti ništa u vezi toga.”Obitelj Berbok usvojila je obiteljski ritual koji je ovdje u Kinshasi uobičajen. Riječ je o takozvanoj “redukciji”, kako su je ironično nazvali stanovnici ovog glavnog grada koji broji oko deset milijuna građana. Određenim danima neka djeca jedu, a drugima ne jedu. Ima i dana kada sva djeca jedu, ali odrasli gladuju. Termin “redukcija”, na francuskom “délestage”, zaziva nemilu svakodnevicu gradskog života kojeg obilježavaju brojne nestašice električne energije. Naime, riječju “délestage” opisuje se isključivanje električne energije kojeg je propisala država, međutim kad se ista ta riječ primijeni na racionalizaciju hrane, ona opisuje zapanjujuću računicu preživljavanja koju glava obitelji s mukom mora nametnuti ostalima. Za razliku od nestašica električne energije, ovdje se ne radi o privremenoj nelagodi.“Ako danas jedemo, sutra ćemo samo piti čaj”, kaže Dieudonné Nsala, otac petoro djece koji kao administrator u Ministarstvu obrazovanja zarađuje šezdeset dolara mjesečno. Samo najamnina stana ga stoji 120 dolara. Ima li dana kada djeca uopće ne jedu? “Naravno”, odgovara Dieudonné, zbunjen pitanjem. “Zna se dogoditi da ne jedu i dva dana u tjednu”, objašnjava. Iako se ovdašnji stanovnici često okupljaju na ulicama i raspravljaju o politici, njihova svakodnevna borba za opstanak jedan je od razloga zašto nije došlo do masovnih prosvjeda nakon što su prošlog mjeseca objavljeni osporavani izborni rezultati. Bilo je nešto sporadičnih prosvjeda i uličnih sukoba, ali ovdašnjim stanovnicima goli opstanak toliko je velika briga da ne mogu predugo prosvjedovati.

“Stanovnici Kinshase toliko su siromašni da bi bilo preuveličavanje reći kako jedva spajaju kraj s krajem”, kaže Théodore Trefon, znanstvenik pri belgijskom Kraljevskom muzeju za središnju Afriku. “Jednostavno nemaju sredstava za dugoročniji ustanak.” Osim toga, ni sama vlada ne ostavlja previše prostora za iskaze javnog nezadovoljstva. Organizacija Human Rights Watch izjavila je da su kongoanski vojnici usmrtili najmanje 24 osobe i uhitili na desetke drugih nakon namještenih izbora kojima je predsjednik Joseph Kabila ponovno došao na vlast. Prehrambeni “délestage” nije novost u Kongu, zemlji bogatoj mineralima i raskošnim zelenim krajolicima, ali i jednoj od najgladnijih zemalja na svijetu. Kongo je zauzeo posljednje mjesto na indeksu gladi u svijetu u 2011. godini, mjerilu kojim se određuje pothranjenost i prehrana djece prema podacima Međunarodnog istraživačkog instituta za prehrambenu politiku. Sada se pretpostavlja da je polovica stanovnika pothranjena.Dr. Eric Tollens, stručnjak za prehranu u Kongu pri Katholieke Universiteit u belgijskom Leuvenu, za to krivi “potpuno zanemarivanje poljoprivrede od strane vlade”, koja je usredotočena isključivo na vrijedne minerale poput bakra i kobalta. Manje od jedan posto kongoanskog državnog proračuna odlazi na poljoprivredu, tvrdi on. Strani donatori financiraju “sve poljoprivredne projekte”, dodaje, a u ovu bogatu zemlju uvoze se “goleme količine hrane”, zbog čega je onda ona tako skupa.

Adam Nossiter; Isaac Ngwenza pridonio izvještaju