Iza nijemog pročelja neogotičkog tornja gotovo bez prozora u New Yorku nalazi se genijalan sustav čeličnih trezora koji putuju po tračnicama. U tim neprobojnim spremnicima, koji su u trajnoj uporabi još od doba jazza, odnosno 1920ih, spremljeni su najvrjedniji predmeti ovoga grada, a navodno i velik broj njegovih najmračnijih tajni. Na Drugoj aveniji, inače prilično nezanimljivom mjestu, stoji skladište tvrtke Day & Meyer, Murray & Young, koje je od otvorenja 1928. mjesto na kojemu najbogatije obitelji New Yorka, najprestižniji kolekcionari i najveći muzeju pohranjuju svoju imovinu.

Početni popis klijenata ove tvrtke čita se kao Forbesov popis najbogatijih, a na njemu se ističu prezimena kao što su Astor, Auchincloss, du Pont, Guggenheim, Havemeyer i Vanderbilt. Novinski magnat William Randolph Hearts tijekom izgradnje svojega dvorca u kalifornijskom San Simeonu ovdje je pohranjivao čitave prostorije kupljene u Europi. Među klijentima su i ličnosti iz kulture. Svoje vrijednosti ovdje su pohranjivali Marlene Dietrich i Walter Cronkite, kao i spisatelji Norman Mailer te Erich Maria Remarque. Mailer je bio toliko zadovoljan dugogodišnjim uslugama arhiviranja ove tvrtke da im je u znak zahvale 1995. godine poslao potpisani primjerak svoje knjige “Oswaldova priča: američki misterij”. “Hvala vam što ste čuvali sav moj plijen”, napisao je na naslovnoj stranici.Danas je jedna od najpoznatijih klijentica Day & Meyera Whoopi Goldberg.“Oni su jedini kojima povjeravam čuvanje svojih stvari”, napisala je u poruci elektronske pošte. Ono što se nije promijenilo jest činjenica da bogatašima i dalje treba mjesto na koje će pohraniti svoje stvari te to još uvijek čine u ovoj donekle tajnovitoj zgradi.“Zanimljivo je što tako malo ljudi u našem susjedstvu znaju što se nalazi u ovoj građevini”, rekla je Robin Young, izvršna direktorica tvrtke. “Zaviruju kroz prozor i pitaju se što se nalazi u ovoj zgradi koja izgleda poput građevina u Gotham Cityju.”U unutrašnjosti se nalazi vrlo formalno predvorje popločeno mramorom i s lijepim stolom od izrezbarenog drvata na kojemu stoji antikni model broda. “Ova građevina odiše mirisom baštine”, smatra Andrew S. Dolkart, povjesničar arhitekture na sveučilištu Columbia. Tvrtka potječe s kraja 19. stoljeća, kada je osnovana kao poduzeće specijalizirano za pohranu i prijevoz pokućstva i umjetničkih djela.

Godine 1927. naručena je izgradnja ovog tornja kojim se i danas služi, a kojega je arhitekturno osmislila građevinska tvrtka Moores & Dunford, specijalizirana za industrijske građevine s inovativnim tehničkim obilježjima. “Tijekom 1920-ih i 1930-ih ideja o pronalasku sustava koji olakšavaju svakodnevne zadaće bila je vrlo popularna”, kaže Andrew S. Dolkart, povjesničar arhitekture na sveučilištu Columbia u New Yorku. Ono čime se ova građevina najviše izdvajala od ostalih bio je njen sustav pohrane u prijenosnim trezorima, koje su oglašavali kao “nov način pohrane blaga”. Prijevozne jedinice poprilično nalikuju modernim kontejnerima za prijevoz robe. Svaki trezor je čelični sef dug tri metra i dovoljno visok da se u njemu može uspravno stajati, sposoban pohraniti sadržaj jednosobnog stana. Prazan teži otprilike jednu metričku tonu, ali ima četiri malena čelična kotačića zbog kojega ga tračnicama može gurati samo jedan radnik. Inovacija u vrijeme nastanka bila je sljedeća: trezor je dostavljan do vrata klijenta na kamionu, gdje je napunjen i zatvoren te zatim vraćen u skladište. Ondje su arhitekti izradili sustav tračnica zahvaljujući kojemu se svaki pojedini spremnik mogao usmjeriti s mjesta istovara u veliko teretno dizalo, a zatim na namijenen mu kat. U zgradi se nalazi preko 500 takvih spremnika. “Zanimljivo je što su ljudi prije sezonski pohranjivali stvari”, kaže direktorica Robin Young (59), koja je postala svojevrsna antropologinja newyorškog društva. “Kad bi pošli na ljetovanje, spremali bi skupe sagove i srebrninu.” Danas su klijenti ove tvrtke uglavnom umjetničke galerije, aukcijske kuće i dekorateri interijera. Uporaba prijenosnog trezora stoji 300 dolara na mjesec. “Danas ljudi kupuju sve više stvari koje im jednostavno ne stanu u jednosobne stanove, ali ne žele ništa prodavati”, kaže Robert A. M. Stern, povjesničar i arhitekt. “Čim unajmite vlastito malo skladište, počnete skupljati stvari”, priča David Brenner, komičar i klijent ove tvrtke. “Prava ludost je kad shvatite što sve čuvate.”

Mark Lamster