Ono je vječna strast krajnjih pesimista, sigurnih da će sve poći po zlu. Bez obzira što vas muči, kažu, rješenje je zlato.

Inflacija, deflacija, vladina zaduživanja, kriza eura ili bilo što čega se možete sjetiti – sve je to dalo zamah zlatu, uzdižući taj plemeniti metal do novih visina i vraćajući strah od ekonomskih previranja u središte interesa. Ljubitelji zlata, koje se obično smatra čudacima koji gomilaju zalihe zlatnih poluga u podrumu, konačno su došli na svoje. “Došao je trenutak u kojem se pilići vraćaju svome leglu”, kaže John Hathaway, upravitelj fonda Tocqueville Gold. “Zlato je utoči-šte.” Američkoj kovnici novca ponestaje zlatnih kovanica, a južnoafrička kovnica povećala je prošli mjesec proizvodnju Krugerranda za 50 posto, dosegnuvši na žurni zahtjev Europe najveću proizvod-nju u proteklih 25 godina. Dužnička kriza u Europi i uzastopni pad vrijednosti eura doveli su do porasta vrijednosti zlata na 1254 dolara po unci, dosad rekordni iznos prije prilagodbe zbog inflacije, no zabrinjava činjenica da je čak i u Sjedinjenim Američkim Državama vladino zaduživanje neodrživo i da se dan obračuna bliži. U odnosu na mjesec prije u svibnju se utrostručila prodaja zlatnika “American Eagle” od jedne unce. Logika nalaže da će, ako vlade budu tiskale više novca kako bi otplatile dugove, inflacija uništiti vrijednost dolara, eura i drugih papirnatih valuta te time povećati vrijednost zlata. Štoviše, budući da povećanje poreza nije vjerojatno i da se Europa nalazi na rubu, ono što je ne-zamislivo – nemogućnost sanacije državnih dugova ili propast kreditnog sustava – odjedanput je postalo zamislivo. Kupce zlata nesumnjivo je odu-vijek motivirao strah. No danas je ipak drukčije to što su neki od naj-uglednijih ulagača na Wall Stree-tu postali jedni od bojažljivih. “Posljednjih godina preživlja-vamo jednu prijevaru i sanaciju za drugom”, kaže David Einhorn, financijski menadžer iz New Yorka, koji je među prvima predvidio propast tvrtke Lehman Brothers.

“Naš stav prema zlatu odraz je zabrinutosti da fiskalna i monetarna politika nisu dovoljno snažne da bi se nosile s krizom.” Zlato se od davnina smatra vri-jednim, a vrijednost je zadržalo i kad su se vlade raspadale i valute propadale, a očito bi začaralo i one koji ga posjeduju. Ipak, i zlato može gubiti na vrijednosti, a katkad i drastično. Nakon što je dosegnulo vrhunac 1980. godine s više od 800 dolara po unci, sljedeća je dva desetljeća potonulo, dosegnuvši najnižu vrijednost od 250 dolara po unci 1999. godine. Za razliku od papirne imo-vine, zlato uvijek uspijeva zadrža-ti nekakvu vrijednost. Dok raste zabrinutost za svjetsku ekonomiju, zlato je sve jednostavnije kupiti. Iako mnogi smatraju da su zlatne poluge pohranjene u sefu najbolja polica osiguranja, burzovno utrživi fondovi, ili ETF fondovi, koji barataju zlatom postali su iznimno popularni u posljednjih nekoliko godina. Zlatni ETF fondovi, kojima se trguje poput dionica, ali se prati cijena fizičkog zlata, posluju sa 1684 metričke tone zlata, što je znatno više od 50 0 metričkih tona 2005. godine, kako stoji u izvještaju Credit Suissea. Daniel J. Arbess, upravitelj fonda Xerion investicijske banke Perella Weinberg vrijednog dvije milijarde dolara, odnedavno je i sâm zaljubljenik u zlato. Kaže da prije nekoliko godina ne bi ni po-mislio ulagati u zlato. No danas taj poprilično konzervativni ulagač, koji je inače diplomirao pravo na Harvardu, vrlo ozbiljno razmišlja o zlatu. Sve veći porast deficita u SAD-u, Japanu i Velikoj Britaniji nije održiv, kaže, i mogao bi narušiti stabilnost “fiducijarnih valuta”, to jest papirnog novca koji nije pokriven zlatom, a takav je i američki dolar. “Zadužene zemlje uskoro će morati odabrati jednu od triju politički teških opcija: drastično smanjiti potrošnju, neotplatu duga ili tiskanje novca kako bi otplatile dug”, kaže Arbess, s tim da je zadnja opcija naj vjerojatnija. Zlato je logična zaštita od rizika te vrste jer tiskanje novca potiče inflaciju. Uza sve novostečeno poštovanje, zlato i dalje u svojim pristašama budi nagon za preživljava-njem. John Hathaway, upravitelj fonda Tocqueville Gold, smatra da se kreditni sustav bliži kraju. “Ljudi vjerojatno misle da sam lud”, kaže Hathaway. “No ne pričam više sam sa sobom u samici. Sad su tu i drugi.”

Nelson D. Schwartz