Iako su članovi Fiatova sindikata u Italiji prijedloge uprave o promjeni uvjeta rada i ostalih prava prozvali “sramotnim”, radnici su izglasali promjene koje uključuju veći broj radnih sati, smanjene naknade i ograničavanje prava na štrajk.

Fiatov menadžment nove je uvjete rada nazvao “esencijalnim za preživljanje”, te dodao i upozorenje radnicima da bi se proizvodnja mogla iz Torina preseliti izvan zemlje te da bi kompanija mogla sasvim dobro živjeti i bez tvornica u Italiji koje “proizvode gubitke”. Tim sporazumom, koji je zapravo “uzmi ili ostavi”, Fiatov menadžment prekršio je nepisani zakon o dugotrajnom pregovaranju s radnicima, a to otvara vrata da i druge kompanije postupe isto.