Trgovine “sve za dolar” toliko su prisutne diljem Sjedinjenih Američkih Država da više nisu kakve su nekada bile. Još su bolje.

Dok su takve stare trgovine uglavnom držale jeftine plastične proizvode, u današnjima se prodaje roba od pravog stakla, nehrđajućeg čelika i keramike. Ja to znam. Naime, u posljednjih nekoliko mjeseci, ispunio sam kuhinju, kupaonicu, radnu sobu, blagovaonicu i još nekoliko prostorija u svom novom stanu robom koja nije stajala više od dolara. Sinovljeva soba tako je ukrašena slovima kupljenima za dolar obojanima bojom kupljenom za dolar, a koja tvore njegovo ime (JAKE). Zlatna ribica u akvariju pliva oko figurice Elma kupljene za dolar. Smočnica mi je prepuna bilja kupljenog za jedan dolar koje stoji u staklenkama kupljenima za jedan dolar, juhama za jedan dolar i limenkama povrća za jedan dolar. Skupljam začine koji stoje jedan dolar.Upotrebljavam lijekove koji stoje jedan dolar i male luksuze koji mi pomažu da se opustim (gel za pjenušavu kupku, dječje ulje, čaše za koktele). Našao sam i knjige i filmove za dolar. Perem odjeću, posuđe i sebe sapunima koji stoje jedan dolar, a umivaonik, kadu i šank sredstvom za čišćenje koje sam platio jedan dolar. Ukupno sam potrošio oko 200 dolara u trgovinama “sve za dolar” u potrazi za proizvodima koje sam prethodnih godina kupovao po višim cijenama. Trgovine “sve za dolar” postale su unosan posao. U studenom je Dollar Tree, najveći lanac trgovina koji prodaje samo predmete po cijeni od jednog dolara, prijavio tromjesečnu neto prodaju od 1,6 milijardi dolara u više od 4000 prodavaonica u SAD-u i Kanadi, čime je zabilježio porast od 12 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

U siječnju je pak Family Dollar, koji ima 7100 prodavaonica u 45 američkih saveznih država, ali u ponudi ima i proizvode više cijene, objavio da je ujesen postavio rekord s preko 2,1 milijarde dolara neto prodaje zahvaljujući “mješavini poznatih marki i kvalitetne robe malih proizvođača”. Roba ovih trgovina uglavnom se uvozi iz Kine i Indije, gdje su odnedavna proizvodne metode postale upitne. Glasnogovornici obaju spomenutih lanaca trgovina tvrde da je njihova roba sigurna te da se proizvodi u humanim radnim uvjetima. Joshua Braverman, glasnogovornik tvrtke Family Dollar, izjavio je da je ona sklopila partnerstva s tvornicama diljem svijeta, ali da je veći dio robe porijeklom iz SADa. No mnogo robe nije. Uzmimo za primjer liniju čaša Cristar koje sam kupio u jednom dućanu. Te čaše uvoze se iz Kolumbije. Prodajom sredstava za čišćenje i robe s rokom trajanja poput prehrambenih proizvoda, kozmetike i šminke Dollar Tree ostvaruje polovicu prometa, izjavljuje Timothy J. Reid, podpredsjednik te tvrtke za odnose s ulagačima.Na vlastitoj koži osjetio sam kako započinje ovisnost o trgovinama “sve za dolar”. Bilo je to nakon što sam krajem rujna preselio u Albany.

Prvi je korak bio potpuno nevin. U malenom dućančiću “sve za dolar” kupio sam nekoliko sapuna, stalak za kupaonicu i kantu za smeće, a račun nije premašio svotu od pet dolara. Nekoliko dana kasnije, u trgovini Yankee One Dollar otkrio sam čaše uvezene iz Kolumbije, pa sam kupio četiri komada. Kasnije sam zbirci dodao čaše za šampanjac, vinske čaše i čaše za koktele. U blizini sam primijetio lijepu staklenu vazu i sasvim pristojni svijećnjak. Za kojeg su mi, naravno, trebale i svijeće. A onda sam se sjetio da mi treba i par stvari za kuhinju – zaimača, lopatica, nekoliko kuhača. Račun je dosegnuo 20 dolara. Nedugo potom već sam zagrezao u ovisnost. Počeo sam paničariti. Nakon kratkog razmatranja, shvatio sam da je veći dio stvari koje sam kupio u redu. Stol mi je bio organiziran, smočnica puna, a kupaonica besprijekorno čista. Ali imao sam i puno stvari koje mi ne trebaju. Morao sam se riješiti nepotrebnih predmeta. Ali za to mi je trebala pristojna kanta za smeće. I onda sam se sjetio gdje bih nju mogao naći.

Jesse McKinley