S vrha drvenog vlaka smrti Voyage, 50 metara iznad tematskog lunaparka Holiday World na jugu Indiane, tračnice se spuštaju 47 metara pod kutom od 66 stupnjeva. Vagoni iznimno brzo dosežu maksimalnu brzinu od gotovo 112 kilometara na sat.

Ove brojke od kojih zastaje dah objašnjavaju zašto svake godine više od milijun ljudi posjeti lunapark Holiday World i zašto je Voyage na tako dobrom glasu. Novi drveni vlakovi smrti prilično su rijetki, a strukture s čeličnim tračnicama općenito su brže i više (a i održavanje im je jeftinije) te imaju više značajki koje izazivaju mučninu kao što su okreti naglavce i spiralne petlje. No tvrtka Gravity Group koja je osmislila Voyage izradila je i vlak smrti koji je prošle godine počeo s radom u Švedskoj, a trenutno radi i na nekoliko projekata u Kini, gdje se sve brojniji srednji sloj zaljubio u lunaparkove.“Tajna prvog spusta jest oblikovanje te parabole točno kako treba”, kaže Chad Miller (38), vlasnik tvrtke Gravity Group iz Cincinnatija, jedne od desetak tvrtki za dizajn vlakova smrti u svijetu. “Time dobivate točno onoliko vremena u zraku koliko vam treba, osobito na stražnjem sjedištu.” “Vrijeme u zraku” je stručni izraz koji označava negativnu gravitacijsku silu koja vas podiže sa sjedišta, a posljedica je promjene brzine vagona. Duž svojih 1,9 kilometara (drugi je po veličini drveni vlak smrti na svijetu), Voyage ima nekoliko naglih spustova i oštrih zavoja koji utječu na brzinu, zbog čega se ostvaruje čak 24 sekunde u zraku, što je neslužbeni rekord. Prilikom izrade vlakova smrti, prvi prioritet jest sigurnost putnika, a drugi što glasniji vrisak.Miller sa svojih troje partnera pomno pazi na brojke koristeći vlastite računalne programe. Na pravilnim intervalima duž cijeloga puta, softver izračunava gravitacijsku silu na putnike na prednjim i stražnjim sjedalima, kao i na one u sredini. Dizajneri paze da ostanu unutar ograničenja gravitacijske sile za zabavne vožnje određene standardima organizacije ASTM International.

No cilj im je prodrmati putnike. Tračnice Voyagera vijugaju i zakreću, ostvaruju nagib i do 90 stupnjeva, zavijaju unutar i van potporne strukture i prolaze kroz tunele te ispod greda. Tračnice su duge gotovo 2000 metara, a Miller kaže “Imali smo tako duge tračnice pa smo odlučili s njima napraviti neke stvarno kul stvari”. Drveni vlakovi smrti obično imaju tračnice izrađene od ploča borovine obrađenih pod visokim pritiskom, koje su položene na drvene ploče koje se nazivaju rubnjaci, a na kojima su tanke čelične trake putem kojih vagoni ostvaruju kontakt. Puristi tvrde da bi potporna struktura također trebala biti od drveta, ali Voyage je jedan od brojnih vlakova smrti s čeličnom potpornom strukturom.Voyage je izrađen 2006. po cijeni od 9,5 milijuna dolara, a dosljedno ga svrstavaju među najbolje drvene vlakove smrti na svijetu. “To je najbolji vlak smrti na kojemu sam se ikada vozila”, kaže sestra Michelle Sinkhorn, benediktinska časna sestra koja živi u blizini i vozila se na njemu najmanje sto puta. Punih 2 minute i 45 sekundi koliko traje vožnja ona drži ruke u zraku. “Kao da letim”, kaže. Byron Hughes, umirovljenik iz Birminghama u Alabami kaže: “Volim taj osjećaj kao da je sve izvan kontrole.” Taj osjećaj ne događa se slučajno. Naime, s obzirom da su drveni vlakovi smrti obično sporiji, imaju oštrije zavoje od čeličnih bez izazivanja dodatne gravitacijske sile. Miller kaže da o vremenu u zraku možemo razmišljati i tako za zamislimo putanju automobila i osoba u njemu dok taj automobil vozi preko brežuljka. Ako su tračnice napravljene tako da je putanja vlaka donekle niža od putanje putnika, putnici će neko vrijeme provesti lebdeći u zraku.

Ne radi se o tome da putnici doista lebde, već se automobil (koji ima sigurnosne kotače) spušta. “U biti silazite s tračnica”, objašnjava Miller. Dizajneri vlakova smrti ograničeni su količinom potencijalne energije s kojom rade, a koja je određena težinom vlaka i putnika te visinom i gravitacijom. Energije najviše ima na vrhu prve uzvisine. Miller kaže da dizajneri ne moraju točno ustvrditi koliko se energije putem gubi. “Drvo je vrlo neprecizan materijal”, kaže. “Ako je hladno, imat ćete određenu količinu gubitka uslijed trenja. Ako je vruće i vlažno, u kombinaciji s uljem na tračnicama, letjet ćete kao ludi.” Na ovoj vožnji sile su unutar ograničenja organizacije ASTM. Drveni vlakovi smrti s vremenom se puno više troše nego čelični. Ponekad im je potrebna cjelovita obnova. Gravity Group pokušava smanjiti troškove održavanja, primjerice oblikovanjem uzvisina tako da vagon, koji se na samom vrhu lagano odvaja od tračnica sleti što glatkije. Kada su vlasnici lunaparka Holiday World prošle godine odlučili da je jedan dio staze pregrub, Gravity Group zamijenila ga je nježnijom značajkom. Sestra Michelle uzrujala se kada je na Facebooku vidjela da toga dijela nema. “Pomislila sam: Što time misle postići?”, kaže, “No onda sam prije nekoliko tjedana otišla na još jednu vožnju i bila je glatka kao bebina guza.”

Henry Fountain