Za naftu i naftne derivate je kao mjera sigurnosti predviđeno osiguranje 90 dnevnih potreba za naftnim derivatima u skladištima. Svakako da na sigurnost opskrbe povoljno utječe i povećanje domaće proizvodnje nafte ili povećanje portfelja proizvodnje nacionalne kompanije u inozemstvu. Na sigurnost opskrbe, također, utječe i mogućnost pristupa tržištima nafte kopnenim (naftovodima) i morskim putem (tankerima).

Za plinski sustav povećanje sigurnosti znači povećanje broja dobavnih pravaca u kapacitetu i nezavisnosti izvora prirodnog plina, uključujući i izgradnju LNG terminala te izgradnju strateških skladišta plina koja mogu osigurati tromjesečnu potrošnju. Plinski sustav u transportu tradicionalno se optimirao prema očekivanoj potrošnji a ne prema potrebama razvoja otvorenog plinskog tržišta. Potrebno je napraviti odmak u konceptu planiranja plinske mreže u odnosu na dosadašnju praksu, te planirati izgradnju transportnih mreža znatno većih kapaciteta transporta nego što su očekivane potrebe, kako bi se stvorili uvjeti za razvoj plinskog tržišta. U novi koncept spada i snažno povezivanje plinskih mreža sa susjedima. S obzirom da se u budućnosti očekuju realna ekonomska cijena plina i funkcioniranje otvorenog tržišta, potrebno je razmišljati o više lokacija (za sada dvije) za LNG terminal te na taj način povećati buduću konkurenciju. Za električnu energiju povećanje sigurnosti znači izgradnju potrebnih postrojenja za proizvodnju električne energije, diversifikaciju energenata i dobru povezanost sa susjednim prijenosnim sustavima. S obzirom na specifičnosti tržišta električne energije potrebno je voditi računa o minimalnoj izgradnji proizvodnih postrojenja na vlastitom području. Prilikom izgradnje novih proizvodnih postrojenja predviđeni su određeni mehanizmi koji se aktiviraju ako je ugrožena sigurnost opskrbe. Problemi u opskrbi u jednoj državi mogu se prenijeti na cijelo okruženje i šire. Iako nema formalno deklariranog minimuma vlastite proizvodnje, prema dosadašnjim istraživanjima minimalna izgradnja elektrana na vlastitom nacionalnom području bi trebala biti dovoljna za podmirenje 80-85 posto potrošnje električne energije. Slično, razina instaliranih interkonektivnih kapaciteta trebala bi biti barem 10% vršnog opterećenja sustava (što mali sustavi poput Hrvatskog višestruko premašuju). Veće korištenje obnovljivih izvora u određenoj mjeri smanjuje rizik ovisnosti o uvozu energije, a u isto vrijeme djelomično povećava nesigurnost zbog oscilacija u proizvodnji kod izvora koji ovise o klimi.

Politika
Politika, međunarodna i nacionalna, može biti razlog ugrožavanja sigurnosti opskrbe. Posljednji primjer je “plinska kriza” između Rusije i Ukrajine, kada je veliki broj zemalja osjećao posljedice političkih problema odnosa navedenih dviju zemalja.Na sigurnost mogu utjecati i problemi u političkom dogovaranju za projekte u kojima sudjeluje više zemalja. Nejednaka angažiranost zemalja, a ponekad i opstrukcija, može u potpunosti usporiti realizaciju projekata. Za energetsku sigurnost EU-a bilo bi značajno da se i EU kao suinvestitor uključi na važne projekte, kako bi se ubrzala njihova realizacija.Za sigurnost opskrbe na nacionalnoj razini najviše štete donosi vođenje socijalne politike kroz cijenu energije, kada se energetske tvrtke dovode u situaciju da su financijski nesposobne investirati u energetske objekte. Sigurnost opskrbe je izravno ovisna o realnim cijenama energije. I sa stanovišta kupca koji želi sigurnu i kvalitetnu uslugu, koja neće utjecati na njegov poslovni proces ili životne navike, očekuje se da će operator u energetskom sustavu biti u organizacijskom, tehnološkom i financijskom stanju pružiti očekivanu kvalitetu i pouzdanost ugovorene usluge. Dugoročno vođenje socijalne politike kroz cijenu energije izaziva posljedice koje je teško nadoknaditi.

Cijena i troškovi
Cijena energije na otvorenom tržištu u velikoj je mjeri posljedica svih utjecaja koji nisu energetski. Rast cijena nafte, i posljedično ostalih energenata i oblika energije, u 2008. godini je pokazao kakav utjecaj na to mogu imati neenergetski razlozi. S obzirom na povezanost energije s politikom, ratovima i terorizmom nije realno očekivati da će se to u budućnosti smanjiti. Prema tome, cijena energije će, osim ponude i potražnje, biti ovisna i o neenergetskim razlozima koji u nekim razdobljima mogu imati dominantu ulogu.Druga komponenta cijene je odnos ponude i potražnje koji se u neposrednom razdoblju najviše reflektira na cijenu nafte. Brzorastuće ekonomije traže sve više energije te rade pritisak na tržište. Velika je vjerojatnost da će se ponuda i potražnja energije sve teže uravnoteživati, što će biti konstantan pritisak na rast cijena energije. Treća komponenta cijene proizaći će iz zahtjeva za očuvanjem klime i radikalnim smanjenjem CO2 (50% do 2050. godine u odnosu na 1990. godinu), većim korištenjem obnovljivih izvora i uvođenjem novih tehnologija. Prva predviđanja pokazuju da to može izazvati povećanje svih troškova koji se odnose na energiju 2 do 3 puta. Četvrta komponenta cijene odnosit će se na sigurnost opskrbe u povećanoj izgradnji kapaciteta transportnih i prijenosnih mreža, skladišta te uvođenjem novih tehnoloških rješenja. Razumna cijena energije je ona cijena koja omogućava ostvarivanje poslovnih interesa energetskih tvrtki bez ekstra profita, te pritom omogućava tvrtkama razvoj, kvalitetno održavanje i sigurnu i kvalitetnu opskrbu energijom.

Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika.

Sukobi

Ratovi i terorizam
Bez velike pogreške se može postaviti teza da su u drugoj polovini prošlog stoljeća ratovi vođeni zbog prirodnih resursa, a ponajviše zbog energije. Energija je jedan od razlog za rast političkih napetosti između muslimnskih zemala i SAD i drugih najrazvijenijih zapadnih zemalja, te za rast terorizma. U svakom planiranju razvoja energetskog sektora mora se postaviti teza o ranjivosti energetske opskrbe zbog ratova i terorizma te tražiti rješenja kompenzacije rizika.

Napetosti
Ratovi iz među Izraela, palestinaca i ostalih arapskih država, politička situacija koja je nastala zbog tih ratova i sporog procesa postizavanja dogovora o miru i stvaranju Palestinske države, čine opskrbu naftom i plinom iz te regije rizičnom. Za EU je uspostavljanje normalnih političkih i trgovačkih odnosa s Iranom od posebne važnosti, jer bez iranskog plina nema nezavisnog dobavnog pravca za Europu. Smanjenje takvog rizika moguće je povećanjem broja dobavnih pravaca i nezavisnosti izvora energije. Politika dobavnih pravaca mora se graditi na kriteriju povećanja sigurnosti opskrbe.

poslovna prednost

Više nije dovoljno biti jeftin: Tvrtke koje znaju pokazati što rade imaju prednost

Usavršavanje

Više od diplome: zašto se iskusni stručnjaci vraćaju na FER?

Hrvatska

Ugroženost i cijene
Sigurnost opskrbe u Hrvatskoj je ugrožena prije svega zbog ekonomsko-financijskog stanja energetskih tvrtki, koje zbog socijalne politike cijena energije nisu sposobne investirati u nove i zamjenske infrastrukturne objekte, modernizaciju, a smanjuju i ulaganja u održavanje. Administrativno određivanje cijena u velikoj mjeri stvara neopravdane razlike u cijenama energenata ili oblika energije, te proizvodi dodatne loše učinke na investicijske odluke kupaca. To podrazumijeva da je racionalnost poslovanja, organizacije i upravljanja energetskih tvrtki na europskoj razini.