Talijanska energetska tvrtka Enel spremna je izgraditi pet nuklearnih elektrana u Italiji, svaku snage od po 1800 MW, idućih godina, odnosno čim vlada desnog centra Silvija Berlusconija donese zakone potrebne za otvaranje nove ere nuklearki. Bez nuklearki nema izlaska iz energetske krize, izjavio je delegirani upravitelj Enela Fulvio Conti, koji drži kako bi njegova tvrtka, unatoč bankarskim zaduženjma koje ima, mogla i sama financirati izgradnju svih pet nuklearki.

Conti objašnjava kako bi elektrane ukupno stajale oko 14 milijardi eura, koje, dakako, ne treba odmah odjednom imati. U 14 godina bi se izdvajalo po milijardu eura. Berlusconi je najavio kako bi do konca njegova mandata, dakle pet godina, mogao biti postavljen kamen temeljac za prvu nuklearku u Italiji, poslije četiri zatvorene (Latina, Trino, Garigliano, Caorso, te je zaustavljenja daljnja izgradnja nuklearke u Montaltu) zbog referenduma održanog 1987. na kojem su Talijani odbacili nuklearnu energiju sa svoga Apeninskog poluotoka. No Italija je zemlja nuklearne energije, jer uvozi električnu struju proizvedenu u nuklearkama izvan granica, objašnjava Conti, a glede nuklearnog otpada kaže kako je riječ o malim količinama i sve su zemlje riješile dosta jednostavno taj problem. U Italiji postoji tvrtka Sogin, koja već radi na uskladištenju nuklearnog otpada. Procjenjuje se kako bi četiri (ili pet, još nije odlučeno) talijanske nuklearke treće generacije bile u pogonu 2020. godine i pokrivale 10% energetskih potreba. Fulvio Conti će idućih dana predstaviti plan njegove tvrtke za izgradnju nuklearki Berlusconijevoj vladi. Ministar za ekonomski razvitak Claudio Scajola prvi je najavio kako će u roku od pet godina započeti izgradnja novih nuklearki. Istina, govorio je o nuklearkama četvrte generacije, ali Enel naznačuje tehnologiju “poboljšane treće generacije”. Enel se posljednjih godina širio Europom i kupovao nuklearke preko energetskih kompanija, u Slovačkoj preko tvrtke Slovenske Elektrarne, u Španjolskoj preko tvrtke Endesa i u Francuskoj sudjelujući u projektu EPR. U Italiji još nisu ni spominjanja moguća mjesta izgradnje novih nuklearki pa je to zapravo prvi korak u kompleksnom procesu uoči postavljanja kamena temeljca. Drugi korak je pronaći mjesta za uskladištenje nuklearnog otpada, a treći zatvoriti financijsku konstrukciju.

Enel, glede izgradnje, može upotrijebiti više postojećih tehnologija, jer posjeduje nuklearke s različitim tehnologijama. Japansko-američku Westinghousa u Španjolskoj, francusku EPR (Enhanced Pressurized Water Reactor), te rusku u Slovačkoj. Naime, Enel je kupio 66 posto slovačke tvrtke Slovenske Elektrane (SE) za 840 milijuna eura. SE posjeduje 83% ukupne instalirane snage u Slovačkoj, a od toga 38% dolazi iz nuklearki. Istodobno se talijanska tvrtka obvezala modernizirati da stara sovjetska nuklearna reaktora tipa VVER 440 – 213, čija je izgradnja prekinuta 1993. Obnova dva reaktora će talijansku tvrtku stajati 1,6 milijardi eura za snagu od 816 MW, što je gotovo 2000 eura za kW ili pet puta više od cijene jedne plinske elektrane iste snage, optužuje plan Enela, Giuseppe Onufrio, upravitelj Greenpeacea za Italiju. Upravo protivljenje zelenih i organizacija za zaštitu okolice bit će najvećom preprekom za izgradnju nuklearki u Italiji. A koliko su moćni protivnici nuklearne energije vidjelo se ovih dana kada se zaustavila nuklearka u Krškom i kada su svi talijanski listovi posvetili po nekoliko prvih stranica tome događaju u Sloveniji na 150 km od Trsta i bez obzira na službena priopćenja ne samo iz Ljubljanje, nego i iz Bruxellesa, govorili o kvaru na nuklearki.