Onog trenutka kada vlada šalje obavijesti petkom u devet sati navečer, možete biti sigurni da se ne ponosi onim što čini. Jedino to daje smisao odluci Baracka Obame da prekrši obvezu, danu zajedno s liderima zemalja G20, a koja se odnosi na izbjegavanje protekcionizma u uvjetima ekonomskih nestabilnosti.

U svakom drugom smislu Obamina odluka za uvođenje 35 posto carine na uvoz autoguma iz Kine čini se kao golem promašaj te potvrđuje kritike njegovih oponenata da neće biti u mogućnosti stati iza posebnih interesa svoje stranke i danih obećanja. Predstavljanjem tog nameta Obama je pogodovao samo jednom sindikatu koji čak i ne predstavlja većinu američkih proizvođača autoguma koji su odustali od proizvodnje jeftinih guma u korist uvoza, i to najčešće zbog “joint venturea” s kineskim proizvođačima. Rezultat novog nameta jest da će potrošači plaćati višu cijenu, a vulkanizeri i automehaničarski obrti će se zatvoriti. Preostali će jednostavno uvoziti jeftine gume iz Indije ili Brazila. Neki bi mogli prigovoriti da uvoz vrijedan tek nekoliko milijardi dolara ne može biti predmetom trgovinskog rata te da Kina ionako samo teatralno prosvjeduje. Također mogu reći da je Obama udovoljio sindikatima jer su mu potrebni u podršci za reformu zakona o zdravstvu. Takav naivan pogled ne uzima u obzir da bi istu stvar mogli tražiti i svi ostali sindikati. Osim toga činjenica je da bi se na SAD kao najveću ekonomsku silu mogle ugledati i druge zemlje te uvesti protekcionizam. Tako je globalni trgovinski sustav, koji je oduvijek imao puno neprijatelja, dobio i onog najjačeg – SAD. Budući da Amerika služi za primjer, svi će se ugledati na nju. No potencijalno negativan Obamin utjecaj na globalnu slobodnu trgovinu neće stati samo na toj točki. Dokaz da je predsjednik podložan utjecajima mogao bi zadati brigu investitorima da Obama neće uspjeti riješiti velik deficit, ali i da će potencijalne kupce odgovoriti od državnih obveznica, a većina njih su Kinezi. Pogoršanje odnosa između najvećega svjetskog dužnika i njegova vjerovnika razlog su za nesanicu. Osim toga Amerika treba Kinu i zbog mnogo većeg razloga nego što su obveznice. To je osiguravanje promjena ugovora o klimatskim promjenama, što zahtijeva blisku suradnju Amerike i Kine. Tu su i pregovori sa Sjevernom Korejom o nuklearnom naoružanju. Ne smije se zaboraviti ni Iran za koji se u UN-u traže nove sankcije jer Kina ima pravo veta u Vijeću sigurnosti. Prema relevantnim zakonima o trgovini, Obama je imao pravo diskrecije na namete za autogume, i to na temelju gospodarskog interesa ili zbog nacionalne sigurnosti. S obzirom na sve navedeno, njegova odluka da ga ne iskoristi nije ništa drugo nego čin vandalizma.