Povećano korištenje etanola, proizvedenog iz kukuruza, kao i drugih biogoriva, okrivljuje se za sve cijene hrane diljem svijeta. No zagovornici ovih goriva kažu da je njihov utjecaj na cijene hrane uveličan i da će nova biogoriva, koja su još u razvitku, ionako uglavnom zaobići taj problem. Američka polja kukuruza, pšenice i soje hrane velik dio svijeta, a također osiguravaju i sirovinu iz koje se proizvode alkoholna goriva, poput etanola. Središnjim dijelovima Amerike etanol je donio prilične koristi: farmerima je osigurana stabilnija cijena žitarica, a stvorena su i nova radna mjesta u ruralnim rafinerijama, od kojih su mnoge posjeduju i vode lokalni farmeri. Američki savezni zakon nalaže korištenje etanola u benzinu, uglavnom u koncentraciji od oko 10 posto, no neka vozila mogu koristiti i 85-postotnu mješavinu.

Kritičari, međutim, kažu da je kongresna odredba o obveznom korištenju etanola loše zamišljena. Ističu da etanol proizveden iz kukuruza stvara manje od dvije jedinice energije za svaku jedinicu korištenu u njegovoj proizvodnji. Čak se i zagovornici etanola slažu da budućnost leži u većem korištenju nehranjivih materijala, poput stabljika kukuruza, iz kojih bi bi se proizvelo celulozno gorivo. Brian Jennings je predstavnik udruge Američka koalicija za etanol. “Vjerujem da će prvo celulozno biogorivo, koje će biti komercijalno, potjecati iz neke vrste poljoprivrednog ostatka. Dakle, to će biti nešto što će rasti na farmi, ali farmeru neće trebati i on će to prodati rafineriji. Mi se veoma zalažemo za celulozni etanol uz već postojeći kukuruzni etanol. Činjenica je da nam treba i jedno i drugo.” Jedna od najviše obećavajućih zamjena za kukuruz u proizvodnji etanola je sirak, trava koja stvara zrnje u metlici koje se koristi i u ljudskoj i u stočnoj hrani. Bill Rooney, koji vodi program uzgoja sirka na Sveučilištu Texas A&M, kaže da bi se gorivo proizvedeno iz sirka moglo početi odražavati na tržište u roku od pet godina. “Ako govorimo o šećernoj platformi, vrlo sličnoj šećernoj trski, onda možemo koristiti slatki sirak u vrlo skoroj budućnosti. Ako gledamo na celuloznu platformu, čitavu biljku i sva vlakna, onda se radi o sistemu za koji treba malo više vremena da bude razrađen za komercijalnu uporabu.” To je samo jedno od područja istraživanja na Sveučilištu Texas A&M koje bi moglo rezultirati proizvodnjom biogoriva za prijevoz. Fosilna goriva poput nafte i ugljena potječu iz drevnog biljnih materijala, stiješnjenog i grijanog tijekom milijuna godina, ali znanstvenici u laboratorijima danas mogu proizvesti goriva izravno iz požnjevenog bilja. Mark Hussey, koji nadgleda poljoprivredne programe na Sveučilištu Texas A&M, kaže da je veliki dio istraživanja usmjeren k dobivanju goriva nalik benzinu izravno iz biljnog materijala. Jedno od najzanimljivijih područja istraživanja predstavljaju alge, koje se uzgajaju u barama, a ne na poljima. David Baltensperger na čelu je Odsjeka za tla i urode Sveučilišta Texas A&M. “Alge proizvode oko 60 posto ulja, ako se gleda na količinu suhe tvari, 60 posto materijala je ulje. Kod soje, radi se o 17 ili 18 posto ulja.”
(DW)