Menadžeri fondova i direktori banaka su naučili da investitori često lakše opraštaju ako njihovi kolege također gube novac. Ta lekcija vrijedi i za ekonomije i njihove valute.

Financijski problemi u svijetu možda su započeli s krahom tržišta američkih nekretnina, ali su najviše ostale pogođene druge bogate zemlje. Brojke pokazuju da se ekonomija eurozone smanjila u drugom kvartalu. BDP Japana također je pao u proljetnom kvartalu. Predsjednik engleske središnje banke Mervyn King ovoga je tjedna izjavio da će ekonomija Velike Britanije vjerojatno u doglednoj budućnosti stagnirati. Neugodnosti u SAD-u iznenada se ne čine toliko strašne. Zapravo, lipanjski rast prodaje u inozemstvu vjerojatno znači da će se rast BDP-a za posljednji kvartal povećati sa 1,9 posto prema godišnjem postotku, što je već prihvatljivo. Tržišta valutama su osjetila da se vrijeme mijenja. Tijekom prošlog tjedna dolar je počeo ubrzano rasti prema euru i funti. Razmišljanje koje prevladava na tržištima valuta je da nema smisla kažnjavati dolar ako su druge ekonomije u tako lošem stanju. Sada je, čini se, nestao strah od kraha dolara koji je dugo progonio tržišta financijama. Jedan od razloga zbog kojih se vjeruje da se taj strah neće vratiti je širina temelja za oporavak dolara. Dio priče je nedavan oštri pad cijena nafte: američka ekonomija može najviše izgubiti i najmanje dobiti od skupe nafte. Amerika je velik korisnik nafte u usporedbi s Europom koja gorivo koristi ekonomičnije, pa se, kada nafta postane skupa, na bankovne račune izvoznika nafte ulijeva više dolara nego eura. Eurozona također dobiva više svojeg novca natrag kroz prodaju u inozemstvu. U bogate zemlje koje proizvode naftu eurozona šalje tri puta više izvoza nego SAD. Ne možete biti sigurni da će pad cijene nafte potrajati. Ali tržišta možda osjećaju da će se Amerika oporaviti brže od ostalih problematičnih bogatih ekonomija. Početak rasta dolara prema euru bilo je nevoljko priznanje Jean-Claude Tricheta, predsjednika Europske središnje banke (ECB), koji je rekao da strahovi banke o težem prizemljenju područja u kojem se koristi euro postaju stvarnost. Malo ljudi očekuje da će ECB uskoro smanjiti kamate. Inflacija je neugodno previsoka, a nije vjerojatno da će osjetno pasti prije 2009. godine. Ali tržišta su Trichetovo priznanje shvatila kao znak da će sljedeći pomak kamatne stope u eurozoni biti prema niže, s prvim smanjivanjem mogućim sljedeće godine. Do tada bi američke kamatne stope mogle krenuti suprotnim smjerom. Ta mogućnost za manji razmak između kamatnih stopa također je pomogla podignuti vrijednost dolara. Mnogi su kritizirali Fed zbog održavanja preniskih kamatnih stopa predugo nakon internetskog sloma prošlog desetljeća. Ali tada je inertnost eurozone bila tolika da se ECB nije osjećao spremnim podići kamate do prosinca 2005., dugo nakon što ih je Fed počeo stezati.
(Economist.com)